Nakon doručka pere zube, šminka se, provjerava u ogledalo je li sve na svom mjestu, prekapa po torbici, traži ključeve od auta i mobitel. Napokon, u devet sati se pozdravlja s djecom i odlazi na posao, piše Daily Mail.
Njezina djeca, Jake (12) i Maisy (10), ostaju sami kod kuće u Buckinghamshireu do 17,45 sati, kada se njihovi roditelji vraćaju s posla. Devet sati dnevno su prepušteni sami sebi. Mogu se prepirati oko toga da li će gledati Lego Friends ili Simpsone na TV-u, ili će otići u posjet prijateljima. Mogu i pomoći mami, pa pospremiti kuću dok je nema.
Za Jakea i Maisy je to rutina od kada su na školskim praznicima. Unatoč njihovoj dobi, majka Kirsty (46) vjeruje da su dovoljno samostalni da se brinu za sebe dok ona radi zahtjevan posao kao direktorica u tvrtki za komunikacije.
"Ja im mogu priuštiti dadilju, ali djeca su prevelika da bi ih netko stalno nadgledao", kaže Kirsty, čiji muž Rob (52) radi kao sigurnosni savjetnik. Osim toga, mišljenja kako će na ovaj način izgraditi karakter i biti snalažljiviji.
500 uhićenih
No, stručnjaci se baš i ne bi složili. Nedavno je dječja humanitarna organizacija National Society for the Prevention of Cruelty to Children (NSPCC) pozvala roditelje da razmisle prije nego djecu ostave samu kod kuće tijekom školskih praznika.
NSPCC tvrdi da su prošlog ljeta zaprimili 453 poziva i e-mailova odraslih osoba koje su bile zabrinute zbog djece koja su ostavljena bez nadzora. Tri četvrtine je bilo onih koji su smatrali da je problem dovoljno ozbiljan da se o tome obavijesti policija i socijalna služba.
"Osim što postoje fizički rizici od nesreća, postoje i emocionalni rizici koji se kod djece javljaju zbog zabrinutosti ili usamljenosti", kaže voditeljica u NSPCC-u, Lisa McCrindle.
"Primili smo i pozive od djece koja su bila prestrašena jer su čula buku ili vidjela uznemirujuću vijest na televiziji. Njima je teško upravljati takvim emocijama kada pored njih nema odrasle osobe", pojašnjava McCrindle.
Mnogi ljudi smatraju da postoji zakon koji određuje u kojoj dobi dijete može ostati samo, ali u stvari ne postoji takav zakon, a jedine pravne smjernice o tome da djeca ne smiju biti zanemarana ili napuštena su u slučaju da situacija uzrokuje 'nepotrebnu patnju ili ozljede'.
2014. i 2015. godine, uhićeno je 500 osoba u Engleskoj i Walesu zbog ostavljanja djece bez nadzora. Većina uhićenja bila je vezana za djecu u dobi od 10 godina ili mlađe, ali dob djece koja su bila bez nadzora bila je u rasponu od šest tjedana do 15 godina.
Nova dadilja nije dobra investicija
Stoga dugi školski praznici bude niz dilema kod savjesnih roditelja. Je li neodgovorno ostaviti djecu samu dok su oni na poslu? Ili je to, s obzirom na troškove skrbi za djecu, neizbježna činjenica suvremenog života?
Kristy se ne misli nikome ispričavati: "Djeca su mi sve na svijetu i ne bi mi palo na pamet ostavljati ih same kada bih mislila da nisu sposobni brinuti se za sebe. Čuvanje djece je vrlo skupo, a oni to jednostavno ne trebaju. Ako nekome to smeta neka mi to kaže u lice".
Sve donedavno plaćanje brige za djecu tijekom ljetnih praznika nije bilo u pitanju za obitelj Barrs koja je posljednjih devet godine zapošljavala dadilje na što im je godišnje odlazilo 20.000 do 30.000 funti, ali u ožujku im je dadilja dala otkaz.
"Ako bismo zaposlili novu dadilju, ona neće biti ispunjena", kaže Kirsty. "U njihovoj dobi, djeca ne žele da ih netko nadzire dok slažu puzzle i to ne bi bilo isplativo ulaganje. Ovo se čini kao prirodno vrijeme da djeca počnu ostajati sama. Njihovi bake i djedovi ne žive u blizini i ne mogu pomoći, a niti jedno od djece nije pokazalo interes da ode u ljetni kamp."
Čvrsta pravila
Ni Jake ni Maisy isprva nisu bili najsretniji novonastalom situacijom.
"Maisy je isprva bila nervozna, ali je rekla da će sve biti u redu tako dugo dok može razgovarati telefonom dok sam na poslu. I može, ali u razumnim granicama. Jake je suzdržan, ali me uvjerava da je sve u redu", priča Kristy.
Kristy djecu zove dva puta tijekom radnog vremena, a jedan dan u tjednu radi od kuće.
Postavila je čvrsta osnovnih pravila.
'"Ulazna vrata moraju biti zaključana i moraju tražiti moje dopuštenje ako žele nekamo ići", kaže ona. "Oboje imaju mobitele, a prvi dan su me nazvali deset puta kako bi prijavili svaki svoj pokret. To je bilo i frustrirajuće i umirujuće."
Ona i Rob, djeci ostave sendviče ili pizzu koju Jake smije ispeći. Djeci su dopustili korištenje pećnice, ali ne i ploču za kuhanje koja je na plin.
Obavezan obiteljski obrok
Priznaje kako dječja prehrana povremeno krene naopako. "Jednom sam po povratku ući otkrila da je Maisy pojela cijelu kutiju keksa, a drugi dan je nazvala da kaže kako je pojela ručak već u 11.30", priznaje majka.
No, bez obzira na sve, zajednički objed je obavezan nakon što se roditelji vrate s posla.
No, među djecom je bilo i neizbježnih trzavica.
"Ponekad me zovu ako se posvađaju, a to je najčešće oko toga što će gledati na televiziji ili kod sitnih podvala kao kad je Maisy sakrila Jakeove čarape. Tada razgovaram sa svakim pojedinačno sve dok se ne smire", kaže Kristy.
Nepravedno prema djeci
Ako je zovu dok je na poslovnom sastanku, pošalje im sms da će ih nazvati kada bude slobodna. Djeca mogu otići do prijatelja koji žive u blizini ili do trgovine ukoliko im ponestane mlijeka.
"Živimo u malom mjestu i teško se mogu izgubiti. Osim toga znaju da se moraju držati zajedno i paziti na mobitele kako bi jedno drugo mogli kontaktirati ukoliko se razdvoje, ali razdvajanje ne smije trajati dulje od 20 minuta", pojašnjava.
Ipak, prema NSPCC-u, djeca do 12 godina su rijetko dovoljno zrela da se nose u hitnim slučajevima.
Londonska psihologinja dr Becky Spelman kaže: "Ostavljanje djeteta od 12, 13 ili 14 godina da se cijeli dan brine za mlađeg brata ili sestru, je nepravedno za oboje. Starije dijete jednostavno nije dovoljno zrelo da se bavi drugim djetetom."
