No, umjesto da djeluju ohrabrujući na majke, zbog previsokih standarda koje takvi priručnici postavljaju, žene se samo osjećaju nedovoljno dobre, pokazala je studija.
Savjeti od knjige do knjige se razlikuju, no učinak na majke ostaje isti.
Majke svih godišta, uključujući bake koje svoja iskustva uspoređuju s kćerima, kažu kako su ostale zbunjene i nesigurne u pravilan način odgoja i onoga što stručnjaci kažu da bi trebale raditi.
Povjesničarka Angela Davis, voditeljica studije, kaže kako priručnici nude različite savjete poput onoga treba li novorođenče spavati na boku, trbuhu ili leđima - ali svi tvrde da se njihov savjet treba slijediti. 'Koja god poruka bila, savjet je dan u obliku naredbe, dok autori ističu ekstremne posljedice ako majke ne slijede njihove savjete', kaže Davis.
Razine koje majke moraju postići u odgoju i skrbi djece koje priručnici postavljaju često su nedostižne, zbog čega se žene nakon što ga pročitaju osjećaju kao promašaj. Dr. Davis i njezine kolege znanstvenici sa Sveučilišta Warwick proučavali su šest priručnika o odgoju djece, od kojih su neki stari gotovo cijelo stoljeće.
Potom su intervjuirali 160 žena iz različitih generacija o tome što su osjećale o odgoju svoje djece nakon što su pročitale priručnike koje su napisali Frederic Truby King, Donald Winnicott, Benjamin Spock, John Bowlby, Penelope Leach i Gina Ford.
Otkrili su da, iako su priručnici pisani kako bi majkama dali podršku i savjete, na njih imali suprotni efekt – neke su se čak osjećale i kao potpuni promašaji.
A savjeti su često ciklički, s idejom strogog režima, slično kao u preporuci Sir Frederica Trubyja Kinga iz 1919. godine, što je ideja oživljena u knjizi Gine Ford Contented Little Baby Book, iz 1999.
'Više od 50 godina stručnjaci se ne mogu složiti o najboljem načinu odgoja. Zbog svih tih proturječnih savjeta majke se osjećaju zbunjeno i razočarano', kaže dr. Davis.
Novi roditeljski priručnik izdan prošloga tjedna samo će dodatno 'potpaliti vatru'. Priručnik The Learning Together izdao je Montessori pokret, čiji su vrtići popularni među pripadnicima više srednje klase u Velikoj Britaniji. U njemu se kaže kako se mala djeca zbog 'zločestog' ponašanja ne smiju stavljati na 'stolicu srama' ili kažnjavati. Preporučuje samodisciplinu te da odrasli prihvate dječje vodstvo, dajući im slobodu i podršku da samostalno rade stvari.