Danasnja djeca nikad nece znati...
Kakav je osjecaj fotografirati i ne imati pojma kakva ce ispasti fotka.
Kako je slusati pjesmu dok tekst citate iz knjizice cd-a.
Koja je povezanost izmedu olovke i audio kazete.
Kako je bilo pretrazivati nas Google, tj. Opcu enciklopediju.
Koliko je frustrirajuce bilo cekati na radiju omiljenu pjesmu kako bi je imali snimljenu za daljnje slusanje.
Koliko je bilo depresivno kad vam na moru u nedjelju ujutro 'crkne' baterija na walkmanu, a prvi najblizi kiosk radi tek u ponedjeljak ujutro... a tek ako ste na otoku...
Kakav ste ushit mogli osjetiti kad bi dosli u videoteku i vidjeli da su nabavili nove filmove, te da nisu svi posudeni.
Koliko ste zivaca izgubili cekajuci da se spojite na Internet putem dial-upa.
Koji je to osjecaj straha bio da ce vas profesor u skoli uloviti dok razmjenjujete poruke na papiricima, te natjerati da sve procitate na glas.
Kako je to kad ste se s nekim dogovorili naci u gradu u 8 i onda shvatili da cete puno kasniti, a niste mu se vise nikako mogli javiti.
Koji je osjecaj bio staviti novu VHS kazetu u videorekorder.
Koliko ste kose pocupali kad bi vam se blokirala disketa ili je kompjuter ne bi htio ucitati.
Da je postojalo vrijeme dok se na MTV-u stvarno pustala glazba.
Kako je to bilo javiti se na telefon ne znajuci tko zove.