Prema novom istraživanju mališani koji hvataju, opipavaju, isprobavaju pa čak i bacaju stvari - osobito hranu - zapravo stalno prikupljaju informacije o svijetu oko sebe.
Psiholozi su testirali 72 djece u dobi od 16 mjeseci pokazujući im određeni broj predmeta kako bi uvidjeli mogu li zapamtiti njihova izmišljena imena. Oni koji su napravili više nereda bili su bolji u učenju i pamćenju riječi.
Doktorica Larissa Samuelson koja je sa svojim timom na University of Iowa provela istraživanje, kazala je: 'Može vam se činiti kao da se dijete igra u svojoj stolici za hranjenje dok baca hranu, ali ono iz takvih akcija dobiva informacije. Osim toga, ispostavilo se da tu informaciju mogu kasnije iskoristiti.'
Svako od djece koje je bilo uključeno u istraživanje je dobilo nekoliko mekanih predmeta uključujući džem od jagoda, sir, umak od čokolade i zobenu kašu.
Znanstvenici su otkrili da djeca koja se u svojim aktivnostima ne ustručavaju zaprljati, pa tako hvataju ili prinose ustima stvari na koje naiđu, točno imenuju puno više predmeta od djece 'čistunaca' koji samo upiru prstom na predmete.
Lynn Perry koja je također sudjelovala u istraživanju kaže kako djeca koja su napravila nered pravilno identificirala 70 posto predmeta, dok su ostala prepoznala 50 posto predmeta.
Tijekom israživanja djeca su bila podijeljena u dvije skupine. Jedni su sjedili u stolici za hranjenje, a drugi za stolom. Oni u stolici su pokazali bolje rezultate, što prema mišljenju istraživača pokazuje kako je hranjenje povezano s učenjem. Pokazalo se da su djeca u stolici napravila više nereda jer znaju da ondje to mogu činiti. No, igranje s namirnicama im je pomoglo da bolje nauče njihove nazive.
Djeca u toj dobi naviknuta su vidjeti hranu koja nije kruta. Izložite li ih tim stvarima dok su u stolici za hranjenje, pokazat će bolje rezultate. U poznatoj su situaciji i to im pomaže da se sjete i iskoriste ono što već znaju o kašastoj i tekućoj hrani. Psiholozi kažu da ova vježba pokazuje kako dječja sposobnost istraživanja pomaže da usvoje prvi fond riječi, što je povezano sa spoznajnim razvojem kad odrastu.
U izvješće pod nazivom Highchair Philosophers objavljenom u časopisu Developmental Science navedeno je kako je aktivno istraživanje dodirom važno za djecu kako bi prepoznala što je što.
Zamislite da imate dvije šalice. U jednoj je mlijeko u drugoj ljepiljiva smjesa. Vizualne informacije bit će od male pomoći, ali ako dijete stavi prstić u tekuće mlijeko i u gustu smjesu, brže će shvatiti što je što.
Kada malena djeca jedu neuredno i istražuju namirnice svakog obroka, na taj način uče o svakoj namirnici posebno, ali i o kašastoj hrani općenito. U trenutku dok to rade, djeca čine mnogo više nego što stvaraju nered. Oni, naime, zauvijek mijenjaju način na koji će učiti tijekom svojih razvojnih faza.
Prošle je godine provedeno još jedno istraživanje koje je pokazalo da su ljudi koji rade u neredu produktivniji. Njemački znanstvenici otkrili su kako ljudi bolje razmišljaju kada su okruženi kaosom, jer im je sve nadohvat ruke.
Poznate osobe koje su radile u neredu su fizičar Albert Einstein i književnik Roald Dahl.
