Možda vam ovo zvuči apsurdno, ali znanstvenici imaju drugačije mišljenje. Istraživanje je pokazalo da, uvjetno rečeno, neuredna djeca, razbacujući hranu oko sebe, zapravo uče. Istraživači sa Sveučilišta u Iowi pozabavili su se istraživanjem o tome kako 16-mjesečne bebe uče riječi i došli su do zaključka da radoznala djeca koja razbacuju stvari oko sebe, pa i hranu, zapravo brže uče izgovarati nazive tih stvari.
Djeca obično lakše nauče riječi za predmete, bića ili pojave koje su stalno u nepromjenjivom stanju poput tata, mama, jabuka i slično. Međutim, one stvari koje mijenjaju svoj oblik im idu malo teže, poput mlijeka, recimo, koje je nekad u boci, nekad u zdjeli, ili je jednostavno proliveno. To se posebno odnosi na stvari koje su slične, recimo mlijeko i jogurt. Za bebe je to isto.
Istraživači su testirali djecu. Dali su im predmete koje mogu pojesti, nazvavši ih “dax” ili “kiv”. Ona djeca koja su to jednostavno pojela zapamtila su nazive isključivo na osnovu izgleda i nisu ih prepoznavala u nekom drugom obliku.
Djeca koja su iste te predmete razbacivala uokolo kasnije su ih znala prepoznati i u nekom drugom obliku, jer su zapamtila njihovu teksturu i sama su otkrila kako izgledaju u nekom drugom stanju.
Ovo ne znači da su djeca koja rade nered oko sebe predodređena da budu genijalci, ali svakako su spremnija usvajati nova znanja i brže spoznati stvari.
