Predodžbe o tome što je za djecu normalno strahovito se brzo mijenjaju. Danas je tako sasvim normalno da su pored svih školskih obaveza prvoškolci već upisani i na mnoštvo drugih izvanškolske aktivnosti. Ipak, roditelj se treba pitati - je li to posljedica normalne djetetove želje ili njegove pretjerane brige i želje da mu djeca budu uspješna u životu. Preopterećena djeca opsesivnih roditelja bila bi pod jarmom obaveza koje još nisu u stanju nositi.
Sportske aktivnosti, glazbene škole ili balet te sati uz privatne instrukcije mnogim prvašićima dan pretvaraju u niz 'poslovnih sastanaka'. U časopisu Time piše: "Djeca koja su nekada imala djetinjstvo sada imaju nastavne programe; djeca koja bi trebala svoju mladalačku energiju trošiti nesputano postala su poput pčela radilica koje svoju energiju troše 'u uzvišene svrhe'."
Stimulirati razvoj djetetovog mozga postalo je toliko moderna ideja da joj se roditelji predaju još dok je dijete u utrobi. Djecu se forsira da odrastu prije vremena, a neumoljivi i sve jači pritisak na današnje mlade prihvaćamo kao nešto normalno.
Djeca koja nauče da je u životu najvažnije biti najbolji u slučaju neuspjeha mogu postati gnjevna i buntovna. Osim toga, ako zbog svojih i roditeljskih obaveza nisu često s majkom i ocem osjećaju se zanemarena. Djeca, prije svega, trebaju roditelje koji će im pokazivati ljubav i brinuti se o njima, a ne instrukcije.
