"Nikad neću zaboraviti dan kad je moja kćer rekla da je Bethany, curica iz njezinog četvrtog razreda, živcira. Pitala sam je što joj radi da je živcira. 'Slijedi me po igralištu i sjedi do mene na ručku', a ja sam je samo pitala: 'Misliš, želi biti prijateljica s tobom?' i odmah mi je sve postalo jasno. Znala sam da imamo problem.
Jedan telefonski poziv je sve razjasnio
Odgajala sam svoju najgoru noćnu moru. Ja sam u osnovnoj školi bila Bethany. Bila sam naporna i uvijek sam htjela imati nove prijateljice. Uvijek sam bila nova cura kovrčave kose koja se samo htjela družiti s drugom djecom. Ovaj razgovor s mojom kćeri me podsjetio na to doba, ali znala sam da je moram naučiti nekim stvarima.
Bitka između dvije vrlo snažne sile iduće je jutro prevladala u našem domu. Moja je kćer išla u privatnu katoličku školu gdje je ona zajedno sa svojim prijateljicama bila uvijek glavna. Jedan brzi telefonski poziv Bethanynoj mami potvrdio je moja najgora očekivanja. Moja kćer je radila sve što može kako bi se riješila "dosadne" Bethany.
Znam da bi mi neki roditelji rekli da sam pretjerala. Ali, mislim da je moja reakcija bila u skladu s ponašanjem moje kćerke. Njezino ignoriranje jadne curice bilo je tek početak nasilja. Istina je da nije bilo nekih neugodnih stvari ili pogrdnih imena. Jedino ju je ignorirala. Pokazala je apsolutnu nezainteresiranost prema nekome tko joj nije ništa skrivio. Nakon što sam i sama ovo preživjela u djetinjstvu, bila sam na svim stranama nasilja i mogu potvrditi da ovdje sve počinje. S nevinim optužbama i ignoriranjem.
Trebate razgovarati s djecom o ponašanju prema drugima
Bilo bi odlično kad bismo s djecom pričali o nekim stvarima koje su normalne. Na primjer, potreba za uklapanjem. Događa se u svim dijelovima života, a korijeni su u našem strahu od odbijanja i manjka samopouzdanja. Svi se bore za svoje mjesto u ovom svijetu.
Mislim da sam učinila dobro kad sam razgovarala sa svojom djecom. Roditelji bi to trebali raditi. Moramo im priznati da smo i mi nekad bili djeca i možda doživjeli isto iskustvo i kako smo se tada osjećali. Svako ljudsko biće zaslužuje našu pažnju i poštovanje. Upravo zato, uvijek moramo djecu podsjećati da svatko može donijeti određene vrijednosti u naš život. Samo im moramo dopustiti.
Nije dovoljno djeci reći 'budi dobra'. Morate biti konkretniji. Djeca misle da ukoliko nisu nepristojna, to znači da su dobra. Mi znamo bolje.
Moja je kćer naučila lekciju za cijeli život, onu koju i danas primjenjuje
Objasnila sam ovo i svojoj curici. Rekla sam joj da se potrudi i upozna Bethany malo bolje. Zadala sam joj zadatak da mi idući dan kad se vrati doma iz škole kaže koje je tri stvari naučila o njoj, a da joj se sviđaju. Nije se odmah složila s ovime, ali sam joj rekla da je neću voziti idući dan u školu ukoliko to ne učini pa je pristala. Nije bila zadovoljna, ali mi je na kraju dana rekla tri stvari koje je saznala. S vremenom su postale prijateljice, a kad se Bethany odselila, moja je curica plakala. I dalje se čuju. Moja je kćerka naučila mnogo iz ovog iskustva.
Sada ima 20 godina i ide na fakultet, a ima i različite prijatelje. Draga je i otvorena prema svim drugim ljudima. Naučila je kako unutarnji instinkt i prvi dojam o ljudima nije uvijek i onaj najtočniji. Naučila je da može biti prijateljica čak i s onima koji joj se na prvu nisu sviđali. Najvažnije od svega, naučila je da se uvijek mora lijepo ponašati prema ljudima.
Roditelji, vaša djeca će kad-tad početi jesti povrće, ali na vama je da ih naučite kako se ponašati prema drugim ljudima."
Izvor: Scary Mommy
