Čitala sam na jednom blogu kako mama kaže da, kad nastane frka u kući, ona zamišlja da je superheroj i tako savladava konflikte. Nagnalo me to na razmišljanje imam li ja koju karakteristiku superheroja.
Otkako sam je rodila, pokušavam sve stići na vrijeme, i kuću i posao i odgoj i aktivnosti, ne ljutiti se, biti odmjerena u izjavama i reakcijama, bla bla bla... Iskusne mame, pogađate? Ne ide, naravno da ne ide.
Nakon četiri godine pokušavanja, prag tolerancije za stvari koje idu 'po špagi' mi je bilo toliko nizak da sam bila u stanju eksplodirati na, doslovno, sve.
Što je, opet, druga krajnost.
Dakle, što bi bila zlatna sredina?
Zaključak proizašao iz spoja mog teoretskog znanja i iskustva zaposlene majke četverogodišnjakinje je da je potrebno biti čovjek. S malim dozama superheroj mame. Ne uvijek, samo kad je velika frka.
Iako, naša djeca su odraz našeg unutrašnjeg raspoloženja tako da, ono što hoću reći je da superheroj mama treba biti onda kad je nama samima u nama najgore. Kad smo umorni, nervozni, neispavani.
Teško i, meni, u određenom (sva sreća manjem) broju situacija, neizvedivo. Nadam se da ste vi koji ovo čitate još uspješniji od mene.
Jer, kad sam rastrojena i nervozna, i meni bi trebao jedan superheroj. A nemali broj puta moja prva reakcija su povišeni ton i neka neutemeljena izjava poput 'jedva čekam da te ostavim u vrtiću pa neka se netko drugi bavi s tvojim dramama'. Na svu sreću, nije često. No, ako se već dogodi, moj cijeli radni dan je prazan i bezvezan jer, naravno, mi je žao zbog moje izjave. I jedva čekam da idem po nju u vrtić.
A kad je konačno ugledam, prvo joj kažem da mi je žao i razlog zašto sam, zapravo, bila nervozna. I zagrlimo se najjače na svijetu. Divno je što djeca imaju toliko velika srca da opraštaju u roku odmah.
Da, znam, daleko sam od superheroj mame. Bar od one superheroine iz filmova.
No, ako sam dobro sa sobom, stvarne super-heroj-mamske moći rastu do neslućenih visina, mislim da se zovu Ljubav i Razumijevanje. A moja kći tada u meni vidi cijeli Svemir. A to je još više od superheroj mame.
Vježbajmo biti pravi, stvarni heroji našim mališanima, ovi iz filmova su ionako izmišljeni. Pokažimo im kako je dobro biti - dobro. I dobar. A superheroje ostavimo mašti. Ionako im je tamo mjesto.
Piše: http://www.malikreativci.hr
