Brazilka Layane Santos optužila je liječnike u bolnici da su joj ukrali dijete. Naime, nakon carskog reza, liječnici su joj rekli da nikada i nije bila trudna, nego da je njezina trudnoća bila isključivo psihološka. Ovo nije jedini slučaj psihološke ili fantomske trudnoće koja nastaje uslijed prevelike želje za djetetom. U posljednja dva stoljeća zabilježeno je blizu 600 primjera fantomske trudnoće.
Žena koja pati od fantomske trudnoće osjetit će sve simptome, uključujući mučninu i dobivanje na težini. Prvo što će žena obaviti jest ginekološki pregled, na kojem će se požaliti na kašnjenje menstruacije, uvećane grudi, povraćanje i širenje trbuha. Ako test iz urina potvrdi postojanje trudnoće, ona će ostati pri ideji da je trudna ma što njezin ginekolog izjavio.
Liječenje mora biti vrlo promišljeno

Iako su fantomske trudnoće rijetke, najčešće se događaju ženama u kasnim tridesetim ili ranim četrdesetim godinama kad žele dijete i pokušavaju zatrudnjeti već dosta godina. Fantomska trudnoća može se pojaviti i kod žena koje su nedavno pobacile kao reakcija na traumu, ali može biti i dokaz hormonalnog poremećaja.
Liječenje žena koje pate od fantomskih trudnoća mora biti vrlo promišljeno i empatično uz jaku podršku partnera i obitelji. Iako postoje jasni dokazi da nije u pitanju trudnoća, žena može ostati uvjerena u to. U tretmanu osoba koje imaju problem pseudotrudnoće nužno je uključiti i medikamentoznu terapiju. Preporučljivo je konzultirati tim stručnjaka koji osim psihologa, psihijatra i psihoterapeuta, uključuje i ginekologa i socijalnog radnika.
Termin “pseudocyesis” uveo je John Mason Good još 1823. godine na osnovi grčkih riječi pseudes = lažno; i kyesis = trudnoća, a podrazumijeva stanje u kojem je žena koja nije trudna čvrsto uvjerena da će postati majka.