Richard L. Morrow sa Sveučilišta British Columbia iz Vancouvera i njegov tim pregledali su liječničke kartone gotovo milijun djece stare između 6 i 12 godina, a rezultate su objavili u listu Canadian Medical Association.
Otkrili su da najmlađa djeca u razredu imaju 39 posto šanse dobiti dijagnozu ADHD-a (deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj). Pored toga, imaju 50 posto više šanse zbog dijagnoze dobiti lijekove od najstarijeg djeteta u razredu. Odstupanje je još i veće za djevojčice. Studija provedena u SAD-u 2010. godine dala je slične rezultate.
Nuspojave lijekova za ADHD su uobičajene i uključuju probleme sa spavanjem i apetitom, bolove u trbuhu i promjene raspoloženja. Malo je poznato o njihovim dugoročnim efektima. Djeca tretirana zbog hiperaktivnosti mogu biti sklonija psihološkim problemima, jer su stigamtizirana ili odbačena od svojih vršnjaka.
Nema objektivnih kriterija za ADHD
Morrow ističe da ne postoje objektivni kriteriji za ADHD, gdje se liječnici oslanjaju samo na školska izvješća o čimbenicima kao što su ponašanje u učionici i samokontroli. Niti postoje strogo utvrđena pravila za ponašanje djece u toj dobi.
Studija preporuča da prilikom procjenjivanja mladog pacijenta za hiperaktivni poremećaj, liječnici u obzir uzmu njihovu relativnu starost i pogledaju kako oni djeluju izvan škole, doma, u sportskim momčadima ili prilikom sudjelovanja u dodatnim školskim aktivnostima.
'Moramo učiniti sve kako bismo izbjegli tretiranje lijekovima djeteta normalnog raspona ponašanja', kaže Morrow. 'Razlike u ponašanju mogu nastati zbog razlike u godinama ili zbog činjenice da djeca prirodno drugačije sazrijevaju.'
U SAD-u je svakom četvrtom 17-godišnjaku dijagnosticiran ADHD, što ga čini najčešćim poremećajem ponašanja kod djece.
