Zamislite sljedecu situaciju: dovedete svoje dijete u vrtic koji je zapravo drvena baraka u kojoj je sve sivo i bijelo, bez i jedne boje, bez tepiha, namjestaja, zavjesa, ukrasa, a tete uopce ne reagiraju na vasu prisutnost.
Da, upravo takvi su vrtici u Danskoj, a upravo je danski pristup djeci i odgoju Zagrepcanki Kristini Wolsperger Danilovski bio glavni motiv za pocetak pisanja knjige 'Danci i stranci', u kojoj je, osim spomenutog odnosa prema djeci, opisala i pregrst zanimljivih i pitkih zivotnih situacija u kojima ponajvise dolaze do izrazaja kulturoloske razlike izmedu Hrvatske i Danske.
Kristina je dansku avanturu zavrsila prije dvije godine, kada se vratila u Zagreb, s tim da je u Kopenhagenu zivjela tri godine.
S vremenskim odmakom, sada na cijelu tu situaciju gleda puno trezvenije nego za vrijeme boravka u ovoj skandinavskoj zemlji, istaknula je u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju.
Kristina sa svojom knjigom ‘Danci i stranci’ - Shvacam da sam tada bila jako osjetljiva i bilo mi je tesko jer sam odgajana u skroz drugacijoj kulturi. Jos sam imala malu bebu, koja je tada imala godinu i pol dana i taman je krenuo u jaslice. Iz danasnje perspektive, to i nije bilo toliko strasno, ali tada sam bila sokirana tim odnosom prema djeci, pocevsi od izgleda samog vrtica do nacina ponasnja teta.
Kod nas je dijete u centru i to se na sve nacine pokazuje i za dijete se rade svakakve zrtve. Bitno je “sto ce selo reci”, ali u Danskoj toga nema. Oni smatraju da je ono sto nude djeci dosta, te da su neke druge vrijednosti vaznije od izgleda vrtica.
Djeca su tamo slobodna, jako su popularni “vrtici na otvorenom”, gdje djeca borave u prirodi, na svjezem zraku, kako su mozda prije zivjeli nasi djedovi i bake, samo bez sibe, koja je u Danskoj strogo zabranjena! Djeca se odmalena uce individualizmu, dok su nase zajednice ipak zajednice, makar bile lazne i prividne – veli nam Kristina.
Prisjeca se jedne situacije u parku gdje je sa sinom svjedocila nezgodi koja se dogodila djetetu koje je palo sa sprave za igranje i pritom ozlijedio glavu i leda.
- Njegovi roditelji nisu dosli do njega, nego su ga pustili da se samo digne. Dijete je bauljalo, ali se na kraju ipak uspjelo podici na noge bez icije pomoci i nista mu nije bilo. Kod nas nema sanse da se to dogodi. Djeca se tamo odgajaju u asketskom duhu, a tako se i zivi – veli.
Ipak, mozda najveci sok za boravka u ovoj skandinavskoj zemlji Kristina je dozivjela kada je ispred vrtica, dok je sibao hladan vjetar, ugledala poredana kolica jedna do drugih, a u njima - bebice! Tako se, naime, cuvaju bebe u danskim jaslicama, ali isto rade i roditelji sa svojom djecom. Jednom je, pise u knjizi, vidjela tri mame koje su otisle na raniju veceru i uredno kolica s djecom ostavila ispred ulaza u restoran.
"Meni je to bilo prestrasno! No, Dancima je to sasvim normalno i svi ce vam reci da djeca gustaju spavati na svjezem zraku i kako su zdrava i sretna. Kad vidite malisane da se igraju u parku, sva su djeca za nase pojmove obucena bezlicno - u tamne skafandere do poda i stramplice, a na licu imaju kape koje im prekrivaju sve osim ociju. Poanta je da nitko ne odskace, a kada bolje pogledate, ta je odjeca jako prakticna i lako se pere", nastavlja nasa sugovornica.
http://www.slobodnadalmacija.hr/Linija-X/tabid/243/articleType/ArticleView/articleId/257123/Default.aspx
