Beirut slovi kao grad koji ne može omašiti u partijanju, taman što mi treba nakon vucaranja po jordanskoj prašini i pijesku, te zafrkancije sa sirijskom vojskom i tajnom policijom. Bez zabune, Sirija i posebno Jordan su divne zemlje sa gostoljubivim ljudima, ali došao je red da nagradim sebe čistokrvnom zabavom. Za razliku od ostalih pretežno muslimanskih bliskoistočnih zemalja Libanon je daleko liberalniji po pitanju noćnog života, pa tako i ponude alkoholnih pića. Napitci s menija su po mom ukusu, cijene i ne baš. Beirut nije jeftin, nije da je skup za bankrot, ali nije ni najpovoljniji za low-cost backpack putovanje. Mjuza u klubu je zapadnjačka, ali remiksana na orijentalni štih.
Priča mi lokalac Marco: 'Znaš, u ovakvim klubovima je bolja glazba, ali tamo gdje puštaju isključivo istočnjački narodni melos cure su atraktivnije sređene. Jel možeš to pojmiti?'
Nije bio ni svjestan da točno znam o čemu priča. Ali nisam se imao razloga buniti, Bliski istok je poznat po jako zašećerenim slasticama, a cure u našem klubu su još slađe, pravo cukrene, dok Libanonce ostavljam mjerodavnijima od sebe na procjenu. Cijeli članak pročitajte ovdje.
Nikola Prtenjača, u uredskim prostorijama magistar inženjer računarstva, na ulicama svjetski skitnica. Omiljene destinacije su mu države koje su zbog predrasuda i neznanja na glasu kao opasne i opskurne. Svoje doživljaje i foto momente bez cenzure pretače na stranici: putopix.com
Nikola je, uz ostalo, organizator volonterskog programa u ruralnoj Ugandi. Tvrdi da volontiranje pomaže potrebitima, ali još više samoj osobi koja volontira. Tko želi upoznati Afriku kroz humanitarni doprinos više informacija kao i kontakt podatke može naći na stranici: volunteer-uganda.com.
