Život je za većinu ljudi utrka: utrka za promaknuće na poslu, utrka za postitzanje savršenog tijela, utrka za siječanjsku rasprodaju... U tom konstantnom trčanju nemamo vremena zaustaviti se na trenutak i uzeti pauzu, pogledati oko sebe i reći: 'Život je lijep'. Može se dogoditi da taj trenutak nikad ne dođe, a ponekad dođe tek kad imate, recimo, 83 godine. Pismo jedne takve starice svojoj prijateljici toliko je poučno da ćete se odmah zamisliti i možda barem nakratko zaustaviti kako biste istinski uživali u pravim stvarima.
Draga Bertha,
više čitam, a manje čistim. Sjedim u dvorištu i divim se pogledu bez gunđanja o korovu u vrtu. Provodim više vremena družeći se s obitelji i prijateljima, a manje radeći. Kad god je to moguće, život bi trebao biti uzorak iskustava za uživanje, a ne izdržavanje. Pokušavam sada prepoznati te trenutke i cijeniti ih. Ništa ne čuvam. Mi koristimo fino posuđe za svaku posebnu priliku, kao što je gubitak grama na kilaži ili odštopavanje sudopera. Nosim svoj dobar kaput na tržnicu. Moja je teorija da, ako izgledam uspješno, mogu proći jeftinije. Ne čuvam svoj skupi parfem za posebne prilike nego ga nosim za službenike na šalteru i prodavače u trgovinama. Izraz 'jednog dana' izgubio se iz mog rječnika. Ako je vrijedno vidjeti, čuti ili napraviti, želim to odmah.
Nisam sigurna što bi drugi učinili kad bi znali da ih sutra više neće biti ovdje, Svi to uzimamo zdravo za gotovo. Mislim da bi pozvali obitelj i nekoliko bliskih prijatelja. Možda bi nazvali i neke bivše prijatelje kako bi se ispričali zbog nečega. Volim misliti da bi izašli na večeru u kineski restoran ili što već vole jesti. Pretpostavljam. Nikad neću saznati. Najviše bi me razljutile nedovršene stvari koje sam ostavila kad bih znala da su mi sati odbrojani.
Bila bih ljutitia zbog pisama koje sam mislila napisati, a nisam. Žalila bih što nisam suprugu i roditeljima dovoljno često govorila koliko ih volim. Trudim se iz petnih žila ne zadržavati ili čuvati išta što bi moglo unijeti smijeh i radost u naše živote. I svako jutro kad otvorim oči, kažem si da je to posebno. Svaki dan, svaka minuta, svaki udah, zaista su dar od Boga. Možda naš život nije pjesma koju smo željeli, ali dok smo god ovdje, možemo plesati.