Ovo su neka od najgorih zanimanja u povijesti: Opasno i neugodno, poput noćne more

1. Lovac na štakore: Do 19. stoljeća, štakori su već stekli reputaciju izuzetno uspješnih prijenosnika bolesti, a nekoliko nesretnih viktorijanskih radnika bilo je zaduženo za lov na ove, i danas nepopularne, glodavce. Profesionalni lovci na štakore premazivali su se uljima kako bi privukli štakore, a zatim bi ih ubijali golim rukama. Ponekad su koristili pse, ali to nije bilo obavezno.

2. Kraljev higijeničar: Na engleskom dvoru od vremena dinastije Tudor postojala je služba koja se nazivala kraljevim higijeničarem. Tijekom stoljeća bilo je nezamislivo da monarh ide na WC sam ili da sam vodi računa o osobnoj higijeni. Posao jednog (ne)sretnog aristokrata bio je pratiti i pomagati kralju ili kraljici u svim stvarima vezanim uz osobnu higijenu i WC. Intimna priroda ovog zadatka često je činila da je ova osoba bila toliko bliska monarhu da bi na neki način postala njegov povjerenik.

3. Sakupljači ostataka od povraćanja: Osim što su gradili ceste i razvijali sanitarne sustave, Rimljani su često bili poznati po brojnim hedonističkim zabavama na kojima su jeli i pili do iznemoglosti. Kada bi se zasitili, izazivali su povraćanje kako bi napravili mjesta za još više hrane, a tada su pozivali u pomoć ljude koji su bili prisiljeni skupljati ostatke i očistiti kante koje su služile toj namjeni. Nimalo ugodno, zar, ne?!

4. Sakupljači kostiju: U Engleskoj je nekad kost bila koristan, pa čak ponekad i dragocjen materijal koji se koristio za izradu osobnih predmeta poput ogrlica. Postojala je profesija poznata kao "sakupljač kostiju", koja je uključivala pretraživanje i traženje kostiju koje bi se nakon toga prodavale trgovcima.

5. Sakupljač zmijskog otrova: Ovaj posao postoji i danas i još uvijek uključuje vađenje zmijskog otrova. On se dalje koristi za izradu protuotrova nakon ugriza zmije. Iako neugodan, ovo je vrlo važan posao. Svaka osoba koja se odluči za ovu profesiju može očekivati rad s kobrama, mambama, poskocima i drugim vrstama koje mnogi ne mogu vidjeti niti na fotografijama.

6. Majstor za izradu violinskih žica: Nekada je posao izrade violine bio puno zahtjevniji nego danas. Gudačke žice izrađivale su se tkanjem vlakana od ovčjih crijeva. Zahvaljujući revoluciji u izradi gudačkih žica u 17. stoljeću ova praksa se promijenila. Iako, neki i danas biraju žice od ovčjeg crijeva zbog specifičnog zvuka koji proizvode.

7. Djevojke sa šibicama: Posao je uključivao umakanje drvenih štapića u fosfornu otopinu, a izlaganje opasnim plinovima koji su se tijekom tog postupka otpuštali izazvalo je užasan zdravstveni problem poznat kao "fosforna čeljust". Svatko tko je patio od ove bolesti, koja je bila česta u 19. i 20. stoljeću, doživio je truljenje desni, ponekad do te mjere da je bila potrebna operacija uklanjanja cijele čeljusti.

8. Dimnjačar: Ovaj posao često je bio rezerviran za malu djecu koja su mogla provući kroz uske prolaze, a zadatak dimnjačara bio je čišćenje pepela i prašine iz dimnjaka. Posao je bio neugodan, a sa sobom je nosio brojne opasnosti, uključujući neprestanu izloženost toksičnim tvarima i inhalaciju istih. To je također ostavljalo brojne zdravstvene posljedice.

9. Štavljenje kože: Tijekom viktorijanske ere, očuvanje životinjske kože uključivalo je namakanje u vapnu, struganje masti i ponovno namakanje u izmetu pasa. Srećom, moderni postupci za obradu kože nisu toliko neugodni, ali, na primjer, u nekim centrima u Maroku još uvijek se može osjetiti intenzivan miris ovog posla, koji je neke stare običaje zadržao sve do danas.

10. Otimači tijela: Kada je medicina u 19. stoljeću počela napredovati, znanstvenici su se oslanjali na ''uskrsnutelje'', ili "otimače tijela", koji su iskapali mrtva tijela za medicinska istraživanja. Ova praksa je, naravno, bila nezakonita, no posao je bio vrlo dobro plaćen, zbog čega su neki ljudi koji su se bavili tim zanimanjem počinili i ubojstva kako bi se domogli tijela za istraživanja.

11. Skupljač pijavica: U 19. stoljeću liječnici su koristili jednu tehniku za liječenje bolesti korištenjem pijavica. To je uključivalo uzimanje krvi pacijenima, često pomoću pijavica. Pijavice su često bile teško dostupne pa je odgovornost skupljača pijavica bila da ih prikupe, a oni su obavljajući taj zadatak često koristili vlastite noge kako bi ih privukli. Uf...

12. Skupljač otpada: Skupljač otpada je u Londonu nekad obilazio kanalizacijske sustave tražeći predmete za prodaju. Ovaj pojam također se koristio za označavanje lopova koji su skidali bakar s brodova. Njihov posao bio je opasan i izuzetno neugodan, no istovremeno i vrlo unosan jer su mogli zarađivati dovoljno da uzdržavaju oko 200 ljudi.

13. Pretraživači obala i skupljači naplavina: Ovi ljudi imali su kroz povijest imali gotovo istu ulogu kao i skupljači otpada, ali na drugačijoj, iako ne nužno zdravijoj, lokaciji. Krenuli su s obala rijeke Temze, koja nikada nije bila čista. Nisu bili toliko dobro plaćeni kao skupljači otpada koji su se spuštali u kanalizaciju, ali su lako mogli ostvariti financijsku neovisnost. No taj je nezahvalan posao bio dosta nepopularan i često su ga kroz povijest radila djeca, pa su oni koji su se njime bavili imali između osam i 15 godina.

14. Farmer za gnojivo: Kroz povijest je prije uvođenja modernih sustava odvodnje i kanalizacijskih sustava, većina kuća imala septičke jame u koje se sakupljao izmet. Smrad je bio stalni problem. Danas se septičke jame prazne modernim načinima i uz pomoć strojeva, a u to vrijeme su postojali ljudi čiji je posao bio skupljanje otpada iz tih jama i njegov transport izvan grada. Radili su samo noću kako bi ostale poštedjeli neugodnih mirisa koje su sami morali udisati.

15. Pogrebnici u vrijeme pošasti kuge: Crna smrt bila je najpogubnija pandemija u ljudskoj povijesti, koja je uzrokovala smrt između 75 i 200 milijuna ljudi diljem Europe i Sjeverne Afrike. Neke od žrtava bile su pokapane u masovne grobnice. Naravno, netko ih je morao pokopati, a taj posao u to vrijeme nije bio nimalo ugodan. Osim toga za sobom je nosio i opasnost od zaraze.