Mnogi ljudi mogu vješto razaznati kada im netko blizak laže, no teško je to prepoznati kod nekog s kim ne komuniciramo često. Ipak, znanstvenici su otkrili kako bi jedna jednostavna navika mogla biti očiti znak da nam netko ne govori istinu.
Kada lažemo, mozak je opterećen jer pokušava zadržati krinku da je sve u redu. To znači da misli koje kontroliraju naš govor tijela nesvjesno pribjegavaju oponašanju onoga što vidimo budući da to znači manje mentalnog napora za nas.
Nizozemski znanstvenici sa Sveučilišta Erasmus Universiteit Rotterdam proučavali su učinak laži i istine na govor tijela i pokrete. Snimali su ponašanje ispitanika kada su govorili istinu, a zatim su ga usporedili s ponašanjem kad su izgovarali laži.
Zaključili su kako je "mozgu teže lagati nego reći istinu pa kada lažemo oponašamo svoje žrtve". Stručnjaci su dokazali da je taj obrazac ponašanja postao još uočljiviji kada su ispitanici lagali svojim partnerima, posebno kada su izgovarali velike laži.
Rezultati studije pokazali su da se oponašanje govora tijela povećalo što je izgovorena laž bila veća.
"Naša su otkrića u skladu sa širom postavkom da se ljudi oslanjaju na automatizirane procese poput imitacije kada su pod kognitivnim opterećenjem. Laž je kognitivno zahtjevnija od izgovaranja istine. Neverbalna koordinacija zanimljiv je znak prijevare jer se njezina pojava oslanja na automatske procese i stoga ju je teže namjerno kontrolirati", pojasnili su znanstvenici.
Dakle, što više razmišljamo o lažima, to naš govor tijela više automatski oponaša osobu koju pokušavamo prevariti.
