Marko se dolaskom u Split preporodio jer je uvijek žudio za životom u velikom gradu.
Smatrao je da jedino tu može ispuniti svoje bujne ambicije, od kojih je jedna bila stvaranje benda. No, uskoro se krenuo družiti s pogrešnom ekipom. Polako je počeo zalaziti na mjesta gdje nikada prije ne bi zalazio. Sada je živio po novim, sada izgubljenim, riječima - 'Tko to sluša pametnu muziku kad je pijan?' Ambicije su mu uskoro pale u vodu i njegova ovisnost o skraćivanju riječi je polako postala jako vidljiva.
'Prvo je krenuo skraćivati glagole, onda polako i imenice. Kada je krenuo izbacivati neke riječi u potpunosti, tada je nastupila panika.' - kaže njegova zabrinuta majka.
'Svi ga u ekipi znamo, poznat je po tome da voli svoj Opel, da voli poist i popit. Kraj toga znamo ga po tome šta je lin. Kad ga pitaš 'Ae brajo oš me odvest do bolnice slomija san ruku gurajući se s nekon babon u javnon prijevozu' on bi reka 'e, uf, a, e ae.' To je još bilo dok je bija kolko-tolko normalan. Sada se razgovori s njim odvijaju više gestama i životinjskim zvukovima', rekao nam je njegov prijatelj koji je s njim radio u istom kafiću.
Otišli smo do bolnice da vidimo što na to kaže njegov logoped koji se već godinama bavi stručnim medicinskim poljem koje se zove Aeologija. Probali smo stupiti u kontakt s tim logopedom, no nije bio u ordinaciji. Naišli smo na njegovu medicinsku sestru koja nam je objasnila da je Aeolog otišao igrati balote što mu je profesionalna deformacija s kojom se muči već neko vrijeme.
Na kraju smo ipak uspjeli doći do dotičnog aeologa kratkim putovanjem do lokalne balotane. Nakon formalnog upoznavanja, spustio je čašu bevande iz ruke i rekao nam -
'Slušajte, bojim se da je ova bolest jako zarazna. Eo, vidite i sami. Polako mi se dešava ista stvar ka i Marku. Ovo su tri najduže rečenice koje san reka u zadnjih tjedan dana osim kad san reka sestri da izvadi pršut iz ladice koji je donija Stipe kad je bija radi infekcije jer san bija ogladnija. Ne znan je'l' se bolest može izliječit'. Trenutačno istražujemo tretmane koji uključuju ekstremno i taktički izvedeno živciranje pacijenata što je jedna od jedinih stvari koja uspijeva natirat' one koji boluju da pričaju. Naravno, ako bolest još nije toliko napredovala da ne reagiraju ni na to. Sada skužajte, moran ovon majmunu pokazat' kako se igraju balote.'
Nitko ne zna konkretno je li bolest stvarno zarazna ili su to samo psihosomatski simptomi. U svakom slučaju, ako vidite nekog prijatelja ili člana obitelji koji neobjašnjivo krene skraćivati svoj govor što je više moguće - odmah kontaktirajte službene telefone Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti.
>> Ovo djelo je plod fikcije. Svaka sličnost sa stvarnim događajima i osobama je slučajna. <<
