Nedavno smo na FB primijetili video jednog mladića koji je ispred jednog zagrebačkog kluba pomahnitalo plesao, a vidljivo je bio pod utjecajem neke droge.
Iako je njegovo ponašanje na prvi pogled iz snimke izazivalo smijeh kod ljudi, na drugi pogled zapravo je ispalo otužno. Najtužnija je činjenica se mladi čovjek može toliko 'razbiti', do te razine da ne zna za sebe.
Ubrzo su pod snimkom krenuli komentari kako ga nije trebalo samo snimati već mu i pomoći. Autor te snimke rekao je da je mladić na kraju došao svijesti, te da mu se u tom trenutku nije dalo pomoći.
Evo još jednog primjera. Na društvenim mrežama ponovno je iscurila snimka mlade djevojke koja se ljubi s - ni više ni manje - stablom, i to na Ultra Music Festivalu u Miamiju.
I na toj se snimci može vidjeti kako ljudi samo gledaju nadrogiranu djevojku, smiju joj se, snimaju je i navijaju, a nitko joj nije došao pomoći.
Disperzija odgovornosti - pojam je iz domene 'socijalne psihologije'. Označava način na koji ljudi reagiraju kad nekome treba pružiti pomoć.
Ljudi imaju puno veće šanse da reagiraju i nekome pruže pomoć kad su jedini koji se nalaze u blizini unesrećenog, a puno su skloniji samo stajati i promatrati kada su u skupini sa još stotinu ljudi.
To je tzv. 'disperzija odgovornosti', a vidljiva je u oba spomenuta slučaja. Novost u ovo moderno doba je da promatrači ne samo da ne pomažu, već i snimaju i potom te videe objavljuju na društvenim mrežama kako bi se dalje ismijavali istima. Isto je s tučnjavama maloljetnika. Kako spriječiti taj negativni trend?
