Stereotipni student FFZG-a
Preživio bar 5 odlazaka profesora s njihove početne godine u mirovinu. Na predavanjima mu je uvijek ime na popisu, ali na njegovom mjestu je u najboljem slučaju njegov torba, jakna ili njegov kartonski izrez. Često se viđaju u menzi ispred reda kako žicaju iksicu ili čekaju prijatelja da jedu na njegovu. Kad se konačno uhvate pladnja, natrpaju jogurta, pudinga i sokova koliko mu stane na isti. Pojede tri obroka jer je vjerojatno zadnjih par dana jeo samo mesni narezak i ajvar koji mu je poslan busom iz rodnog grada. Češće u kafiću nego konobar. U svakom okruženju se nađe bar 10 osoba koje zna i koje mora pozdravit dugim paragrafima o tome kako je „krenuo učiti“ i kako baš ima kolokvij sutra. Živi u upitnim stanovima koje bi prosječna osoba našla samo da pogleda u popis zgrada pred rušenje. Najbolji cimer jer kad izađe vanka ne vraća se po tjedan dana.
