Oblačili više slojeva no što je potrebno
Sve nas je nerviralo kad bi nam roditelji govorili da obučemo još jedan par čarapa jer je vani minus. Mi to naravno ne bi napravili jer nam je bilo vruće u duplim čarapama, sve dok umjesto čarapa ne bi morali nositi obloge jer bi dobili ozebline drugog stupnja. Nakon toga bi kao najveći debili opet obukli samo jedan par čarapa zaboravljajući na to kako smo se pothladili prošli put kao da imamo pamćenje zlatne ribice s Alzheimerom. Tajice, šalovi, rukavice i slični odjevni predmeti nam nisu bili bitni sve dok ne bi postali dio modnog izričaja.
Sada se krenemo oblačiti pola sata prije da bi stigli obući tajice, druge tajice, duple termo čarape, potkošulju, drugu potkošulju, treću potkošulju i ostatak odjevnih predmeta kojima je popis jednako velik kao i ormar u kojima se drže. I sve to jer je počela zima. Nema veze što je vani 15 stupnjeva i dalje, kalendarski je počela zima i nikad ne znaš kakvo ćete vrijeme uhvatiti na putu prema poslu.
Bili naživcirani kad nije apsolutna tišina
Voljeli smo glasnu glazbu. Toliko glasnu, zapravo, da bi uskoro otkrili koliko zapravo slušnih poremećaja postoji. Mrzili smo tišinu kao nove sezone Supernaturala. Nismo znali da možeš slušati glazbu ispod 150 decibela i nije nam bilo prirodno, ako još imamo išta bubnjića koji bi nas mogli eventualno boljeti. No, uskoro smo saznali.
Sada, ako nije APSOLUTNA tišina na ustima nam se krene održavati pjena party za sve dlake iz nosa koje bi htjeli da nemamo. Ako netko priča malo glasnije nego što treba, uskoro dobije opasku u obliku prvog predmeta koji nam je pri ruci u glavu. Susjedi su preglasni. Dobro, nisu doma. Cijevi su im preglasne. Ako izađemo u kafić gdje je glasna glazba, a to nam je sada svaki kafić, preferiramo sjesti vani.
Gađali nekoga obućom
Jeste li se ikad na nekoga toliko naživcirali da ste ga htjeli pogoditi nečim? Sigurno jeste. Prije bi se smirili i pozdravili tu osobu s obilnom količinom psovki. To bi bilo dovoljno.
Sada, ako nas netko naživcira, nema mjesta za razmišljanje - hvatamo prvu stvar koja nam je pri ruci i bacamo je preciznošću veteranskog snajpera. Često nemamo ništa pri ruci osim odjeće i obuće, pa iskoristimo obuću da bi nekoga naučili pameti. Zgodno je i pri ruci. Kako se ovoga nismo prije sjetili?
Mislili da možemo sve popraviti
Pokvaren nam je auto, vodoinstalacije, mačka, vrata se otvaraju sama od sebe kao da su ukleta, zidovi su vlažniji od čela političara pred mikrofonom i pas hoda po stropu dok priča latinski. Možemo li popraviti? Naravno da možemo.
Majstori su preskupi, a i ne znaju napraviti posao kako spada. Što će nam? Imamo internet, možemo popraviti sve! Nema veze što nemamo osnove i što na kraju napravimo više štete nego koristi, uštedjeli smo si 100 kuna, ako zanemarimo dodatnu štetu od 400 kuna koju smo prouzročili.
Pili alkohol na dnevnoj bazi
Prije bismo pili alkohol da se zabavimo kada izlazimo s prijateljima vani ili kad bi nas ostavila osoba koja nam je suđena iako je ta osoba jedna od 5 koje su nam bile 'suđene'. Bilo bi nam nezamislivo piti svaki dan.
Sad pijemo da zaspemo. Kako drugačije trebaš zaspati kad te živciraju susjedi i činjenica što nisi pijan?
>
Imali izljeve bijesa
Ljutili biste se, tukli biste se, vrištali biste i udarali glavom o zid kao da pokušavamo izbiti novu pjesmu Lady Gage iz glave. Ali to bi bilo iz razloga koji su bar donekle racionalni.
Sada bilo što može biti okidač za tiradu psovki koja bi zadivila i najperverznijeg kočijaša. Možemo i sami sebe naživcirati do te razine da se krenemo derati na druge kao da su oni krivi za to što smo zaboravili ključeve od kuće na poslu.
Nije bitno tko je kriv, bitno je izbaciti taj bijes iz sebe da bi si spustili tlak. Ako pada kiša ili se snijeg pretvorio u bljuzgu, samo nađete prvu osobu na ulici i krenete se derati na nju. Ako ne nađete osobu, poslužit će neki pas ili prometni znak.
Odlučili živjeti van grada
'Nikad ne bismo mogli živjeti na selu, tamo je dosadno i nemaš što raditi. Svi su nam prijatelji ionako u gradu.' - rečenica koju svi požale skoro čim je izuste. Jer tko bi htio živjeti na selu? Tamo nema prometa na koji bi se živcirali ni glasnih susjeda. Kada pada snijeg ne pretvori se u bljuzgu brže nego što banane pocrni. Kada se dogovarate s prijateljem izaći na kavu nije vam potrebno 15 dana da biste organizirali 15 minuta razgovora na kojem ćete oboje biti na mobitelu.
Na selu nema svih tih silnih događanja na koje nećete ići, jer jednostavno za njih nemate vremena.
Prestali imati ljubimce
Volim svog psa i nikad ne bih mogao živjeti bez psa u kući. Treba mi nešto što će mi oduzimati svo slobodno vrijeme koje posjedujem nakon što pogledam Dnevnik i pročitam novine na WC-u. Da ne govorimo da imam višak novca koje jednostavno moram potrošiti na nešto što nema praktične svrhe. Također volim kada moja mačka zalinja apsolutno svaki dio moje crne robe baš kad mi je potrebna. Ne mogu spavati, ako mi se netko ne dere na uho da je gladan u 4 ujutro, jednostavno nemoguće.
I dalje volimo životinje, ali jednostavno sad nemamo niti volje niti vremena koje bismo potrošili na njih.
Pazili na potrošnju struje
Tko nije doživio napad bijesa i dugometražni govor kojem bi zavidio i sami Hitler kad bi slučajno ostavili upaljeno svjetlo u hodniku, nije živio. Tih 25 lipa potrošene struje će nam značajno udariti na budžet i morat ćemo se stisnuti sljedeći mjesec, možda čak krenuti štedjeti na hrani.
Na ovo se nitko ne obazire i misli da je apsolutno smiješno, sve dok ne krene plaćati sam svoje račune.
Hrkali
Za ovo je kriv većinom muški spol koji kao da se namjerio probuditi ljude koji žive tri ulice dalje. Naravno, mi nikad ne bismo hrkali. Mi pazimo na svoje dišne puteve kao da su cijenjeni dijamanti.
Na početku to krene polako. Malo 'hrknemo' dok se budimo mamurni. Malo 'hrknemo' dok se budimo pijani. Malo 'hrknemo' dok sanjamo. Nekad 'hrknemo' i kada smo budni. Polako, jako polako, to postane uobičajeno. Onda to napravimo dvaput, pa triput i uskoro zvučimo kao pokvareni agregat.
Nosili ružnu odjeću
Sjećate kad vas je bilo briga za modni izričaj? Ni nas. Mislim naravno, probat ćete kombinirati odjeću da na nešto liči, no sada je bitnija da je topla. Topla i ugodna.
Onaj kaput koji ste kupili u second-hand shopu za 34 kune nije baš najljepši, ali vam omogućava da zaspete u javnom prijevozu dok se vozite doma. I to je sve što je bitno.
Gledali religiozno glupe TV programe
'Kako mogu gledati tu glupu seriju?' - pitanje koje će se uskoro postavljati i u vezi vas. Vidite, kad se vratite s posla tijekom zime i vani je mrak i ne da vam se živjeti, nije vam baš do razmišljanja što gledati. Upalite TV i gledate što vam se nudi. Jednostavno vas nije briga. Ionako je to samo pozadinska buka za razmišljanje o cijeni popravka auta. Ne gledate u TV, gledate kroz njega.
Jedino što vam u životu postane bitno je Dnevnik. Ako vam netko ne dopušta gledanje Dnevnika, uskoro biva izbačen iz kuće. Zanima vas politička scena jer vam utječe na posao, a i vremenska prognoza jer morate znati je li prerano za kupovanje antifriza. Naravno, zanima vas i što je novo rekla Kim Kardashian, ali si to ne date priznati.
Pili kavu kao da je eliksir života
Prije je kava bila stvar društva. Popijete kavu dok pričate s prijateljima o adutima Lidije Bačić. Pijete kavu ne da biste pili kavu, nego da podmažete razgovor.
Sada pijete kavu kao da vam je 4 litre kave dnevno propisano kao terapija za išijas. Bez kave ne možete bitni budni. Trenutak kad prestanete pijuckati kavu je trenutak kada ispunite prostoriju gromoglasnim hrkanjem. Niste sigurni djeluje li kava više na vas jer koliko je god popili osjećate se jednako umorno. Možda je vrijeme da pređete na kokain.
Svađali se s bračnim partnerom
Mislili ste da je ljubav vječna i bezgrešna. Svađe su normalne naravno, ali nikad ne biste digli ruku na bračnog partnera.
Sada gledate što biste prvo bacili na bračnog partnera; papuču, televizor, sjekiru ili vjenčani prsten. Ne prođe jedan dan da vam dnevni boravak ne izgleda kao epicentar uragana. Nismo mi krivi, oni mljackaju preglasno.
Prestali izlaziti
'Hoćeš u kafanu da si popijemo jedno pivo?'
'Uhhh, ne mogu, ekstremno sam zauzet.'
'Što radiš?'
'Apsolutno ništa.'
'Pa kako si onda zauzet?'
'Zauzet sam time da ne radim ništa.'
Tipičan razgovor, doduše malo dramatiziran, kad uđete u ono razdoblje života kad izlazak postane komplikacija, a ne užitak.
Stigli ste s posla maloprije. Tko će se sad oblačiti, hodati do kafića, trpiti razgovore o vremenskoj prognozi i onda hodati nazad? Puno je lakše ostati doma i gledati Šoping kraljicu.
