Dolaze nam Pere Faura, Joseph Nadj s kompanijom EnKnapGroup te Anton Lachky. Iako posve različiti u svom izričaju, svaki od navedenih donosi posebnu plesnu poslasticu.
Prve večeri scenu će otvoriti Pere Faura solo izvedbom predstave No dance, no paradise. Poigravajući se elementima pop kulture, Faura gradi plesni kolaž sastavljen od četiri kanonske koreografije (Gene Kelly u filmu “Pjevajmo na kiši“, John Travolta u „Groznici subotnje večeri“, ruska balerina Maja Pliseckaja u prizoru umiruće labudice i Anne Terese de Keersmaeker iz predstave „Rosas danst Rosas“) kao i od dijela svoje vlastite plesne povijesti. Ponovno utjelovljujući poznate koreografije odaje im priznanje i divljenje, no ujedno daje i duhovitu samokritiku i kritiku plesnog svijeta i njegovih referenci.
No dance, no paradise (FOTO: Bernhard Mueller)
Pere Faura diplomirao je na Školi za novi plesni razvoj u Amsterdamu. Već svojom diplomskom predstavom osvojio je nagradu ITS festivala i obišao Nizozemsku. Radio je kao koreograf kazališta Frascati u Amsterdamu, 2009. dobio je prestižnu nagradu Charlotte Köhler. Magistriravši koreografiju 2011., vratio se u Barcelonu gdje je nastavio kreirati nova djela u suradnji s nekoliko plesnih centara.
Već iduće večeri, 20.srpnja, zahvaljujući Iztoku Kovaču na scenu u Kaštelu stupiti će ansambl slovenskog EnKnapa i izvesti Dark Union čiju koreografiju potpisuje čuveni Joseph Nadj.Dark Union obnova je njegove Canard Pékinois iz 1987.godine u čijem središtu je priča mladog bračnog para, koji će doživjeti samo nekoliko kratkih trenutaka sreće, prije nego što ih pokosi prolaznost života. Evocirajući jedno mračno vrijeme puno emocija, ova predstava postavlja pitanja o prolaznosti i nestalnosti života te uspoređuje dva odnosa: između muškarca i žene, i onaj između života i smrti. Osobna priča nadilazi subjektivno i kroz umjetničku preobrazbu postaje intimna mitologija pretvorena u univerzalno umjetničko djelo.
Josef Nadj u svojoj dugoj i bogatoj karijeri neumorno je stvarao zahtjevne i strastvene koreografije u kojima se smjenjuju ozbiljnost i suosjećanje, nedokučivost i humor. Kolebajući se između stvarnosti i mašte, tradicije i modernosti, Nadj istražuje ono najvažnije: čovjekov odnos sa samim sobom. Od 1995. do 2016., bio je direktor Centre Chorégraphique National d’Orléans. Od 2017., živi u Parizu i radi sa svojom novom kompanijom Atelier 3+1.
Cartoon(FOTO: Loulia Zacharaki)
Nadrealnom plesnom bajkom Cartoon, koja će izmamiti osmijeh na lica čitave obitelji 21. srpnja predstavlja se Anton Lachky. Autor kroz igru četiri plesača pokazuje obitelj u kojoj svako dijete zna svoje mjesto ili ga ne želi znati. Uveličava, nasmijava i kreira urnebesno apsurdne i prepoznatljive likove. Virtuozna, profinjena plesna predstava izvodi se na epsku glazbu koja je mješavina pop pjesama i klasičnih Bachovih i Mozartovih melodija.
Rođen 1982. u Slovačkoj, Anton Lachky počeo je plesati s pet godina u folklornom ansamblu Maly Vtácnik. Plesno školovanje nastavio je na konzervatoriju J.L. Bellu u Banskoj Bistrici, M.A.P.A.-i (Moving Academy for Performing Arts) te na P.A.R.T.S.-u pod vodstvom A.Terese de Keersmeaker. Bio je član kompanije Akrama Khana te je suosnivač skupine LesSlovaks.
Staging a Play: Tartuffe (FOTO: Jelena Janković)
Nabrojane predstave uz već poznatog Matiju Ferlina i njegov Staging a Play: Tartuffe čine ovogodišnji glavni festivalski program koji je pomno izabran kako bi pokazao različitost, autentičnost i svu raskoš suvremenih plesnih izraza bilo da je riječ o solo formi ili velkim ansambl predstavama.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
