'Kada smo maturirali, 1954. godine, organizirali smo svečan dolazak u školu. S tadašnjom ženskom gimnazijom “osmoljetkom” smo organizirali i stupanje oko Mimare. Nitko nikada prije nas nije organizirao nešto slično. Ravnatelj nam je tada zabranio takvo “divljanje”. Mogu reći da smo bili preteča norijade', prisjeća se Zlatko Foglar, umirovljeni operni solist zagrebačkog HNK za 24sata.
Prije 65 godina, 18-godišnji razredni kolege iz zagrebačke IV. gimnazije su imali posljednji dan škole - došli su lijepo obučeni i željni zabave. Prošetali su nekoliko krugova oko muzeja Mimara, koji je tek kasnije pretvoren iz škole u muzej, zajedno s kolegicama iz ženske gimnazije. Za tadašnje vrijeme je takva šetnja bila znak mladenačkog bunta. Bilo je sasvim normalno da djevojke i mladići pohađaju odvojene gimnazije.
Od 38 mladića te generacije, čak ih je 13 doktora znanosti. Njih četvorica su bili profesori na zagrebačkom Medicinskom fakultetu. Ostali su liječnici, vrhunski glazbenici, ali ima i inženjera te glumaca.
Zagrebu se, kažu, svi rado vraćaju. Na svaku godišnjicu mature vrlo se rado okupljaju i jako ih vesele ti susreti, piše 24sata. Šale se na račun svojih godina i dogodovština u srednjoj školi. Tada su, pred Mimarom, bili prava atrakcija prolaznicima, pa ih mnogi smatraju začetnicima norijade na našim prostorima.
Danas se buntom ne smatra gotovo ništa, dapače - radi maturanata se zatvara cijeli grad, alkohol ''teče'' u potocima, ima brašna, jaja, hitna pomoć je iza svakog ugla kao i policija... Običaji se mijenjaju.
(24sata)
