Prvi snimak - Edison na aparatima, doslovno
Edison nije stvorio fonograf za preslušavanje glazbe, nego zato jer je volio sebe slušati, a nije mu se dalo hraniti papigu. No, bio je i sam svjestan da će se fonograf najvjerojatnije krenuti koristiti u svrhe preslušavanja glazbe - 'Fonograf će nesumnjivo biti liberalno posvećen glazbi. Pjesma na fonografu reproducira se s čudesnom točnosti i moći. ' - reče Edison, gladeći si ego u svojim sto-posto-pamučnim gaćama.
Bio je u pravu. U roku od godinu dana, "pre-snimljeni cilindri" - ono što danas poznajemo kao glazbene zapise - bili su jako prodavani, a kako su postajali popularniji, njihova se proizvodnja poboljšavala za više preslušavanja sve dok nisu napokon napravljeni u vinilu - iako je format bio naširoko dostupan tek poslije Drugog svjetskog rata.
No, nedugo nakon što su bili raspoloživi za prodaju - oko 1890-ih - uspostavljeni su fonografski saloni, gdje su ljudi plaćali da bi slušali snimljenu glazbu.
