Umirovljenici 'festivaluše'
"Nema nikoga osim nas od umirovljenika, samo mladi u kampu. Već smo bili na Motovun Film Festival, isto biciklima, ali drugim putem. Tada smo išli iz Poreča, sada smo išli iz Kopra, preko Brezovice. Volim raditi nešto drugo, ne isto što i svi drugi. Prije nisam imao vremena za filmove. Zapravo sam si govorio da ga nemam, ali samo ga nisam izdvajao. Zadnjih par godina sam filmoljub. Tako ja kažem, da nisam filmofil, nego filmoljub.
Posljednje tri godine smo imali duge kilometarske ture. Maribor-Beograd, onda sljedeće godine Beograd-Crno more. Ima Europski put od Francuske do Crnog mora, uz Dunav. A prošle godine smo išli od Albanije, kroz Jugoslaviju, pa tamo do Šida, tamo na međi između Srbije i Hrvatske. I onda vozom kući.
Inače, kad negdje idem, prvo gledam kako se može doći biciklom. Za ljude je problem vrijeme. Nije problem samo kondicija, nego se ljudima žuri. Ja i prije nego što sam bio u penziji, isto sam na ovaj način pokušavao usporiti vrijeme kako bi spriječio ovaj brzi ritam koji nas vuče.
Ja kažem da sam pridobio na vremenu jer ne idem automobilom. Ljudi kažu da ga gube, ali nije tako, jer u tih nekoliko sati svašta proživite. Ljudi idu samo od točke A do B, za mene je to izgubljeno vrijeme. Satima ste izgubljeni ako putujete avionom i čitate novine. Ili spavate. A nama je zabavno."
Miro (66) i Jasna (64)
