Crkva je određivala sve pa čak i kako bi se žene trebale odijevati. Normalno da si žene slabijeg imuvinskog statusa nisu mogle priuštiti baršunaste plašteve, ali prilično je teško pomisliti da ih nisu smjele kupiti ni nositi, čak i kada bi za njih uštedjele novac. Bustle donosi neka prilično apsurdna modna pravila kojih su se žene morale držati:

1. Odijevaj se onako kako je to Bog odredio

U Srednjem vijeku sve se vrtilo oko Boga i religije, tako da je vjera imala veliku ulogu i u ormarima. Ako ste bili kmet, morali ste se odijevati u skladu s vašom pozicijom, odnosno načinom života. Ako vam je 'Bog odredio' da živite u dvorcu, vaša odjeća trebala je održavati stalež. Za sve modne odluke, žene su se obraćale Crkvi, a ne modnim stilistima. Ovo, dakle, znači da su cijelog života morale nositi odjeću istog stila. Naravno, mogle su kupiti drukčiju odjeću, ali onda bi naišle na društvenu stigmu što je bio veliki problem.

2. Nemoj se isticati

U to se vrijeme cijenila čednost i 'običnost' pa žene nisu baš mogle nositi puno nakita i previše upadljivu odjeću jer bi ona muškarce dovodila u iskušenje i skretala ih s pobožnog puta. Čak su postojali zakoni koji su branili određenu odjeću i dodatke, ali njihov je glavni cilj zapravo bila kontrola društvene hijerarhije i da svi ostanu tamo gdje im je mjesto. Žene obrtnika ili seljaka, primjerice, nisu smjele nositi svilene marame ili krzno, osim ako se ne radi o janjećem, zečjem, mačjem ili lisičjem.

3. Pokrij kosu kada izlaziš iz kuće

Pokrivanje kose u javnosti bila je norma i za žene i za muškarce jer je ukazivala na položaj u društvu, zanimanje, spol, bračni status i vjeru. Međutim, muška pokrivala za glavu bila su manje restriktivna od ženskih jer su žene trebale paziti da ne pobuđuju muškarčev seksualni interes.

4. Odjeća ne smije biti provokativna

U Srednjem vijeku važno je bilo uklopiti se, a ne isticati, tako da odjeća nipošto nije smjela pobuđivati 'maštu', osim kada se radilo o ženama koje su radile u bordelu. One su naprosto morale pokazivati kosu jer je to bio dio njihovog posla i nisu je smjele pokrivati ničime osim prugastim kapuljačama.

5. Žena je čak i u knjigama morala biti skromno prikazana

Srednjovjekovna uvjerenja su bila prisutna i u knjigama. U knjizi anatomije iz toga doba bio je prikazan crtež trudne gole žene, no njezina je kosa bila pažljivo pokrivena pokrivalom. Njezina vizualna čast je na taj način sačuvana i svatko tko bi vidio crtež, znao bi da je ona i dalje ugledna žena.

6. Cipele moraju biti u skladu s hijerarhijom

Pazilo se na oblik i materijal obuće, a posebna pozornost pridavala se visini cipele. Vrlo visoka cipela značila je da je trgovac morao koristiti više materijala, a s time je bio i više plaćen. Puno materijala i upadljivih ukrasa simboliziralo je neumjerenost, luksuz i taštinu, a to je zakon htio suzbiti. Međutim, ženski posao u srednjem vijeku je bio, uz rađanje nasljednika, očuvanje obiteljske časti i društvenog statusa, a odjeća je bila glavni alat za to. Zbog toga su neke obitelji ignorirale zakon i dopuštale ženama i kćerima odijevanje po njihovom vlastitom ukusu.

7. Ne pokušavaj nadmudriti zakon (iako znamo da ćeš probati)

Iako je bilo izuzetno teško postići da i Crkva i kralj vide korist i moć odijevanja, žene su to stalno pokušavale. Plemkinje su stalno nalazile rupe u zakonu, posebice firentinske žene. Stalno su proučavale zakone kako bi bile jedan korak ispred u slučaju da ih policija privede zbog neprimjerene odjeće. Tada je žensko odijevanje propisivalo čak 135 zakona, a muško tek 25 pa su našle načine kako zaobići pravila.