Preseljenje u eko centar Eia, tri kilometra od istarskog grada Bale i na 175 metara nadmorske visine na 57-godišnju Dubravku je djelovalo potpuno oslobađajuće.
"U ovoj kućici, u ova 24 kvadrata pronašla sam sebe, svoju sreću, zadovoljstvo i mir. Svaki taj detalj ovdje je od srca i s ljubavlju. Nije nam potrebno puno da bi bili sretni. Ne žalim zbog svoje odluke jer smatram da je ovo najbolja odluka koju sam donijela u svom životu", priznala je Dubravka Maroja.
Znala je da će svojim dolaskom morati pobijediti mnoge strahove pogotovo u onim trenucima kad noć zamijeni dan, a cvrkut ptica glasanje divljih životinja.
"Na početku, naravno, prvo je mrak kojeg u Zagrebu nema. Kao drugo, tišina je koje u Zagrebu nema. Naša osjetila se na neki način pobude i čuješ nešto što prije nisi. Taj sam strah vrlo brzo riješila. Strahovi su tu jer kad se suočiš s tim ne znaš je li te strah mraka ako nisi u njemu. Kad si u mraku onda se rješavaš tih strahova", dodala je Dubravka.
Zbog odluke da napusti posao u vlastitom poduzeću ni u jednom trenutku nije požalila.
"Kad dođeš iz grada u jednu takvu tišinu onda tek shvatiš koliko toga nepotrebnog nosimo na svojim leđima. Život je postao poprilično monoton - posao, hranjenje, spavanje. Apsolutno nikakvo zadovoljstvo nisam osjećala. Uopće se nisam osjećala živom. Tu sam više sa svijetom nego što sam to bila u Zagrebu. S tim da je razlika da tu dolaze ljudi s istom intencijom – povratku prirode i s tim da poštujemo Majku Zemlju", istaknula je.
Život u prirodi Dubravku je potpuno promijenio.
"Godinu dana idem u poljski WC. Dapače, čula sam da je jako zdravo čučati kad ideš na WC radi kukova. Tuširam se vrlo skromno. Poštujem vodu i nema tuširanja da ti pustiš vodu, pa da curi po tebi. Nego s 10 litara vode ja sam čista, mogu se oprati. Ljeti, a i zimi kad je lijepo vrijeme odem na obalu. Ne moraš se kupati. Dovoljno je da si pored mora, da slušaš, dišeš i da jesi", naglašava.
Iako je njezina kućica bez struje i vode, to joj nimalo ne smeta.
"Struju imam putem solarnih panela. To ovisi o vremenskim prilikama. Kad ima sunca ima i struje, kad nema, nema ni struje. A to se na neki način nadopunjava agregatom. Imam dva rezervoara i koristim vodu iz vodovoda", kazala je Dubravka.
Toliko da Dubravka u svom malom svemiru živi isključena od svega!
"Apsolutno sam u informativnoj blokadi. Četiri godine sigurno već ne gledam televiziju. Laptop mi služi čisto radi komunikacije s prijateljima i izmjena nekih stvari. Kad znaš tko si, onda ti nitko ne može nametnuti 'ti si taj ili taj'. Jer jako dobro znaš tko si. Ja znam tko sam", zaključila je.
Dubravkina poruka je - možete sve ako to zaista želite! Potrebno je samo malo hrabrosti i vjere, a jednom kad odlučite krenuti u pustolovinu života sve ostalo doći će samo od sebe. Uistinu mala cijena za toliko nam potrebnu sreću i unutarnji mir.
