'Godinama se bavim ovim poslom, guranje u javnom prijevozu je moj život.' - rekla nam je Marica, vadeći cigle iz svoje torbice koju je koristila kao obrambeno oružje na svom poslu - 'Do sada nismo imali nikakvih problema s našim šefovima. Sve uplate su stizale na vrijeme i nismo imali pojma da nas se može izgurati s tržišta.'
Kada se Marica zaposlila u državnom poduzeću, mislila je da je riješena za cijeli život. Međutim, Hrvatska je jedna od prvih zemalja koja se odlučila okoristiti najjeftinijom mogućom radnom snagom - robotima. Zbog efikasnosti, brzine i isplativosti robotskog guranja ljudi koji žure na posao će velika većina baka zaposlenih u ovom polju izgubiti svoje radno mjesto.
'Odlučili smo da je zapošljavanje baka da rade ovaj posao neekonomično.' - kazao nam je predstavnik tvrtke u kojem Marica radi - 'Da ne pričamo o tome koliko koštaju njihove torbice koje se koriste za direktnu konfrontaciju, to nam je najveći minus. Mi stojimo iza toga da želimo pružiti najbolje moguće iskustvo svojim mušterijama dok se guraju da uđu u autobus kada kasne na neki bitan sastanak.'
Kasnije smo u razgovoru saznali da će se kontrolori karata isto ubrzo zamijeniti s robotima koji će puno efikasnije maltretirati ljude. Imati će montirane strojnice na jednoj ruci, na drugoj će biti uređaj za kontrolu karata, a iz usta će bljuvati napalm.
>> Ovo djelo je plod fikcije. Svaka sličnost sa stvarnim događajima i osobama je slučajna. <<
