Mali cafe usred ničega postaje prijelomnica za Johna, marketinškog direktora koji živi u vječnoj žurbi. John se zapravo želi samo kratko odmoriti, ali na jelovniku uz dnevni menu pronalazi i tri pitanja: "Zašto ste ovdje? Bojite li se smrti? Jeste li ispunjeni?". Ta neobična pitanja probude Johnovu znatiželju pa on uz pomoć kuhara, konobarice i jedne gošće pokuša dokučiti njihovu tajnu.
Donosimo vam uvid u knjigu koja je proglašena "Alkemičarem 21. stoljeća", pročitajte zanimljiv ulomak iz knjige koju je objavio Egmont.
Anne se okrenula prema Mikeu.
"Jeste li već razgovarali o smrti?”
”O čemu?” trznuo sam se, iznenada i više nego uplašen.
Anne se nasmiješila i pokazala na jelovnik.
”Drugo pitanje.”
Spustio sam pogled.
BOJITE LI SE SMRTI?
Gotovo sam zaboravio na druga dva pitanja s jelovnika.
Nakon svega što sam čuo o prvome, nisam bio siguran jesam li
spreman razmišljati o ostalima.
”Povezana su”, nadovezao se Mike.
Opet mi je čitao misli. Baš kad sam počeo misliti da je ovo
mjesto samo običan café. Zapravo, čini mi se da to nikad nisam
mislio. ”Kako to misliš, ’povezana’?” pitao sam ga. ”Bojiš
li se smrti?” uzvratila mi je Anne. ”Većina se ljudi boji.
Zapravo je strah od smrti jedan od najčešćih strahova koje ljudi
imaju.”
”Ne znam”, odgovorio sam. ”Mnogo je toga što bih htio
učiniti u životu i ne želim umrijeti prije nego što dobijem
priliku iskusiti sve što želim. Ali smrt nije nešto o čemu
razmišljam svakoga dana.”
”Ljudi koji nisu postavili pitanje koje si vidio na jelovniku i nisu poduzeli korake prema ostvarivanju smisla Smisla Života onime što žele raditi”...Anne me pogledala i nakratko ušutjela prije nego što je nastavila… ”ti se ljudi boje smrti.”
Sad je bio moj red da zastanem. Pogledao sam Anne i Mikea. ”Želite mi reći da većina ljudi svakoga dana razmišlja o smrti? Nisam baš siguran da vjerujem u to. Ja sasvim sigurno ne razmišljam svaki dan o smrti.»
(Foto: Privatni album)
Mike se nasmiješio. «Ne, nismo to mislili. Ono što smo opisali odvija se na podsvjesnoj razini. Većini koncept smrti nije u prvom planu razmišljanja svakog dana. Ali podsvjesno znaju da su svakim danom koji je prošao jedan dan bliže tome da nemaju priliku u životu raditi ono što žele. Zapravo se boje dana kad više neće imati tu priliku. Boje se dana kada će umrijeti.”
Razmišljao sam o tome što je Mike upravo rekao. ”Ali ne mora biti tako, zar ne? Hoću reći, ako se netko zapitao zašto je ovdje, ako je odabrao stvari koje želi raditi, koje ću mu ostvariti Smisao Života i onda ih doista napravio, zašto bi se bojao smrti? Ne možeš se bojati učiniti nešto ako si to već učinio ili to radiš svakoga dana.”
Anne se namiješila. ”Ne, ne možeš.”, tiho je rekla i ustala od stola. ”Drago mi je da smo se upoznali, Johne. Bojim se da se moram vratiti svojem prijatelju, ali uživala sam u našem razgovoru.”
Ustao sam i pružio joj ruku. ”I ja sam uživao”, rekao sam. ”Hvala ti što si sa mnom podijelila svoja razmišljanja.”
Kad se okrenula i uputila prema svome stolu, sjeo sam natrag u separe i shvatio da se osjećam drukčije. Nisam znao točno kako drukčije, ali osjećao sam kao da sam upravo naučio nešto što će mi dugo biti iznimno vrijedno.
Ubrzo je i Mike ustao od stola. «Dobro si, Johne? Izgledaš
ošamućeno.»
«Samo razmišljam», odgovorio sam mu. «Ono o čemu ste Anne i
ti govorili ima mnogo smisla. Čudi me da to nisam prije čuo ili
da se nisam sâm toga sjetio.»
«Sve u svoje vrijeme, Johne. Možda se već i jesi sjetio,
ali u to vrijeme nisi bio spreman slušati ili djelovati u skladu
s tim mislima.»
Mike je podignuo dva prazna tanjura sa stola. ”Odnijet ću
prazne tanjure. Još jedeš prženi krumpir?»
«Nevjerojatno, ali da», rekao sam izvlačeći se iz svojih
razmišljanja i vraćajući pozornost na hranu ispred sebe.
«Predobar je, a ja sam i dalje previše gladan da ne bih sve
pojeo.»
Kad je Mike otišao od stola, vratio sam se razmišljanju o svemu o čemu smo on, Anne i ja upravo razgovarali. Bilo je mnogo toga što sam trebao probaviti. Sjetio sam se Anneine priče i utjecaja reklama. Koliko su na moju definiciju uspjeha, sreće i ispunjenja utjecali drugi? Teško je reći. Odlučio sam da ću odsad pokušati biti svjesniji poruka iza onoga što govore drugi.
Rasprava o smrti bila je nešto posve drugo. Znao sam da sam na kraju našeg razgovora došao do dublje razine razumijevanja. NIje bila stvar u tome da sam živio u stanju emocionalnog očaja u kojem bih se stalno brinuo zbog smrti. Smrt čak i nije bila tema o kojoj sam pretjerano razmišljao. Ali koncept života koji ispunjava moju osobnu svrhu i utjecaj koji bi to imalo na to kako gledam na svaki novi dan, to mi je doista zvučalo blisko.
«Ne možeš se bojati da nećeš imati priliku učiniti nešto
ako si to već učinio ili to radiš svakoga dana», rekao sam sâm
sebi.
Poželio sam da sam se toga prije sjetio ili da sam to prije
negdje čuo. «Ipak», razmišljao sam, «nije dovoljno znati koncept.
Poanta je doista raditi stvari koje želim
raditi.»
Pročitajte još:
- Pročitajte zanimljiv ulomak iz bestselera o roditeljstvu 'Čudesni tjedni'
- Ne baš savršena mama: Slabo zdjelično dno i obješene cice
- Skandinavska Sense dijeta: Imamo recepte iz knjige uz koje ćete lakše gubiti kilograme
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
