Životinje za sve pronađu lijek u prirodi: Evo koje biljke koriste za određene tegobe

Neki od prvih primjera životinja koje koriste biljne preparate pojavljuju se u Aristotelovoj "Povijesti životinja", koja je napisana u četvrtom stoljeću prije Krista. On je primijetio da psi jedu travu kad se osjećaju loše.

Pojam zoofarmakognozija uveden je 1987. godine. Proučavanje zoofarmakognozije ne samo da otkriva zanimljive aspekte ponašanja životinja već može imati i praktične primjene u razvoju novih lijekova. Promatranjem kako životinje koriste biljke, znanstvenici dobivaju ideje za istraživanje biljaka s potencijalnim ljekovitim svojstvima koje se mogu koristiti i u ljudskoj medicini.

1. Divlji češnjak (medvjeđi luk) - Aristotel je u svojoj "Povijesti životinja", naveo da je primijetio kako medvjedi traže divlji češnjak kao prvu hranu nakon zimskog sna. On je prepun vitamina i neophodnih hranjivih tvari, pa postoji intuitivna priroda ovakvog ponašanja temeljenog na zdravstvenim potrebama.

Divlji češnjak ima i zdravstvena svojstva za ljude. Glavna je namirnica u tradicionalnoj europskoj i azijskoj medicini. On sadrži vitamine i minerale, poput željeza, vitamina C i magnezija te je bogat antioksidansima i flavonoidima.

Medvjeđi luk je prirodni antibiotik te se, navodno, koristi za tretiranje bolesti, poput prehlade i zubobolje, a pomaže u snižavanju krvnog tlaka i šećera u krvi. Njegova prirodna antibiotska i antivirusna svojstva povećavaju imunološku funkciju i štite od upala.

2. Divlji origano - Drevni rimski filozof, Plinije Stariji, zabilježio je opažanje kako ranjeni jeleni i druge životinje konzumiraju divlji origano za tretiranje svojih bolesti. Divlji origano prirodno djeluje protuupalno i pomaže u zarastanju rana.

Rimski filozof Klaudije Elijan primijetio je da ptice poput roda drobe lišće origana, stvaraju pastu i stavljaju je na rane.

Ljudi su, također, od davnina konzumirali divlji origano zbog njegovih antiseptičkih i antibakterijskih svojstava. Stari Grci koristili su lišće origana za tretiranje bolova u trbuhu, prehlade i bolova u mišićima. Čajevi od origana koristili su se i za tretiranje ugriza zmija. Postoje i povijesni dokumenti koji bilježe korištenje origana za izazivanje znojenja ili stimuliranje menstruacije.

3. Glina - Stari su Egipćani velik dio svog znanja o medicini stekli tako što su pratili ponašanje životinja. Vjerovali su da životinje i drugi elementi u prirodi posjeduju božansko znanje.

Za tretiranje toksina, životinje poput goveda i papiga konzumirale su glinu. Isto su činili i stari Egipćani. Za liječenje parazita i detoksikaciju organizma glina se redovito konzumirala. Također se primjenjivala lokalno za rješavanje vanjskih problema. Mnoge kulture nastavljaju to činiti.

4. Vernonia amygdalina (eng. bitter leaf, prev. gorki list) - Godine 1987. u Tanzaniji, primatolog je promatrao ženku čimpanze koja je teško hodala, a zatim je počela žvakati vrhove nekih grana te je gutala samo sok. Nastavila je to raditi satima.

Znanstvenici su testirali uzorke njenog izmeta i otkrili su antiparazitska svojstva, što ih je navelo na vjerovanje da je čimpanza konzumirala velike količine biljke poznate kao vernonia amygdalina, koja je učinkovito sredstvo protiv glista. Vjerojatno je čimpanza konzumirala biljku za borbu protiv parazita.

Nekoliko studija posebno ukazuje na ponašanje čovjekolikih majmuna kao jasan znanstveni dokaz samoliječenja kod životinja. Oni tretiraju parazite žvakanjem gorkog lista.

Vernonia amygdalina ili gorki list, biljka je gorkog okusa koja pripada obitelji tratinčica. Lišće obično koriste ljudi u različitim kulturama, smatra se delikatesom, a koristi se čak i za kuhanje piva u Nigeriji i Etiopiji.

Gorki list se također koristi za široku lepezu bolesti iz perspektive tradicionalne medicine. Najčešće se, između ostalog, koristi za snižavanje temperature, kao antimalarični tretman, za tretiranje dijabetesa i brojnih gastrointestinalnih problema.

Čimpanze uklanjaju vanjsku koru i lišće te žvaču srž kako bi izvukle sok koji je u biljci. Ovaj proces može trajati od nekoliko sekundi do nekoliko minuta, uglavnom se odvija od studenog do siječnja.

5. Tlo - Nekoliko vrsta sisavaca svejeda, uključujući japanske makakije, afričke slonove i planinske gorile, konzumiraju tlo, uključujući kamenje. Podrazumijeva se da životinje to čine kako bi održale zdravlje crijeva, dobile minerale u tragovima i zadovoljile potrebe za natrijem.

Brojni su primjeri koji pokazuju kako je intuitivno znanje životinja o liječenju vlastitih bolesti utjecalo na razvoj medicine i tretmana za ljude. Promatrajući ponašanje životinja, ljudi su postali znatiželjni i primijenili su svoje znanje na život.

Iako ne razumijemo kako životinje znaju koji resurs izabrati, postoje zanimljiva razmišljanja koja promiču znanstvena ispitivanja biljaka i drugih prirodnih izvora.

Ova zapažanja nisu ograničena samo na drevnu znanost. Proučavanje zoofarmakognozije relativno je novo i informira kako ljudi danas razmišljaju o primjeni tradicionalne i moderne medicine.

Majmuni proizvode spojeve koji odbijaju insekte gutanjem otrovnih stonoga i citrusa. Mravi stavljaju smolu s određenog drveća u svoja gnijezda kako bi izbjegli patogene. Bez obzira na to koliko su velike ili male, opažene su životinje svih vrsta koje su se same liječile.

U svibnju 2024. znanstvenici su bili šokirani kada su vidjeli kako orangutan, koji je imao otvorenu ranu na desnom obrazu, liječi tu ozljedu biljkom. On je žvakao lišće biljke koju ljudi u jugoistočnoj Aziji koriste za ublažavanje bolova.

Orangutan je nanosio sok iz biljke izravno na ozljedu, a zatim pritiskao sažvakane listove biljke kako bi prekrio ranu, slično zavoju. Ovo je prvi put da je životinja primijećena kako na sebi provodi ovakav tretman.

Otprilike mjesec dana kasnije, rana je potpuno zacijelila. Gdje je ovaj orangutan naučio takvo ponašanje? Kako je znao odabrati baš ovu biljku? To je tajna ponašanja životinja koju znanstvenici još nisu otkrili.

Znanstvenici vjeruju da postoji proces učenja koji se odvija kod životinja kako bi odabrale resurse koji sadrže određene dobrobiti. Istraživanja provedena na životinjama, od kojih su neke bile bolesne, a neke zdrave, pokazala su da one neće tražiti ljekovite biljke ako nisu bolesne.

Ovo fascinantno otkriće pokazuje razumijevanje medicine koje se javlja u skupinama životinja. Studije pokazuju da kada su životinje bolesne, one traže hranu i okuse koje inače ne jedu, što ih je vjerojatno navelo na "otkrića" da su dobre ze njih.

Znanstvenici tvrde da bi sposobnost životinja da se same liječe mogla pomoći u rješavanju nekih od problema vezanih za otpornost na lijekove koji su izazov mnogim veterinarima. Kad bi životinje mogle otvoreno konzumirati široku paletu biljaka, možda bi same mogle prepoznati ljekovitu biljku.