Njemački ovčar najomiljenija je pasmina na svijetu. Uzgajivači i ljubitelji su udruženi u Svjetski savez njemačkih ovčara, a samo u Njemačkoj ih je više od 150.000. Na svijetu ima više od dva milijuna njemačkih ovčara.
Povijest njemačkog ovčara
Za nastanak ove pasmine najviše je zaslužan konjički satnik von Stephanitz, kinolog, početkom 19. stoljeća. Zanimali su ga psi koje su imali ovčari i pastiri. On je s godinama osnovao Savez njemačkih ovčara uz svoje prijatelje kinologe. Prvi pas koji je bio upisan u knjigu njemačkih ovčara bio je Horand von Grafrath koji je postao otac svih ovčara. Von Stephanitz bio je njegov vlasnik.
Prvi vlasnik njemačkog ovčara radio je na odgoju ovog psa, uzgoju, školovanju i razvoju. Postavio je ciljeve i znao što želi od ove pasmine. Nije želio da njemački ovčari postanu modni psi, ali niti napadačke zvijeri, no da ipak ostanu pravi čuvari i voditelji krda.
Ovaj pas je u to vrijeme ostvarivao snove svim kinolozima - bio je velik i jakih kostiju, plemenite glave, a suhog tijela koje je bilo izvanredno skladno građeno. Osobine su također bile poželjne, a to je izrazita vjernost gospodaru, a prema drugima bezobzirna suverenost.
Njemački ovčari su od davnina potpuno samostalni, divlji borci i neustrašivi u vježbama obrane. Ovo nisu lijeni psi, već su uvijek aktivni i dobri prema ljudima koji im ne žele nauditi. Nepovjerljivi su prema strancima i vrlo su oprezni. Oduvijek su voljeli djecu i sve ljude.
Snaga i veličina u harmoničnom tijelu
Ova pasmina je pravokutnog tjelesnog oblika, jaka i mišićava. Tijelo mu je građeno funkcionalno i skladno. Na prvi pogled je već vidljiva razlika među spolovima. Mužjaci su jači i teži, te su visoki do 65 centimetara, dok su ženke u pravilu manje za 10-ak centimetara. Treba imati pravilne kutove među udovima. Glava im je suha, njuška jaka i klinasta, a uši uspravne i usmjene prema naprijed. Dlaka im je oštra, a poddlaka gusta, dok im je na repu duža dlaka nego na ostatku tijela. Osnovna boja ove pasmine je crna s oznakama smeđe i svjetlije boje, do sivih tragova.
Specifične bolesti za njemačke ovčare
Radi hiperprodukcije ove pasmine, pojavile su se mnoge bolesti specifične za njemačke ovčare. Skloni su displaziji kukova i laktova i torziji želuca poput većine ostalih velikih pasmina. Za pasminu je karakteristično učestalije pojavljivanje tumorskih tvorbi, kao i bolesti probavnog sustava. Neke od njih su kronični proljev ili perianalne fistuea. Također su skloni alergijskim reakcijama, upalama rožnice i oslabljenom radu tiroidnih žlijezda.
Karakter i narav njemačkog ovčara
Ovaj pas ubrzo je postao uzor za sve pasmine ne samo što se tiče inteligencije, naravi, zdravlja nego i svega ostalog, pa je u pravilu postao univerzalan pas kojeg su svi željeli. Oni su dobri čuvari, vole djecu i biti u obitelji, odlični su bilo za vojne i policijske poslove kao i za vođenje slijepih osoba. Narav se ove pasmine promijenila radi mnogih uzgoja, pa je radi toga vrlo bitan dobar odgoj.
Njemački ovčari su vrlo inteligentni, dobri i poslušni učenici i društveni. Temperamentni su, hrabri, neovisni, samopouzdani i dobri čuvari jer ih je teško podmititi i vječno su bezuvjetno vjerni svom vodiču i obitelji. Izrazito su poslušni tako da ne biste trebali imati problema u odgoju ovog psa. Kao i kod ostalih, nužno je da ne koristite udarce i teške kazne ako nešto pogriješe, te da ih nagradite kako bi shvatili da nešto rade pravilno i dobro. U učenju koristite govor jer će prepoznati vašu verbalnu i neverbalnu komunikaciju. Brzo uče i dugo pamte naredbe koje ste ih naučili. U poslušnosti su, čak i na natjecanjima, daleko iznad svih pasmina.
S njemačkim ovčarima treba se puno baviti, tako im treba i pružiti dovoljno pažnje, pa ako znate da ćete mnogo izbivati iz kuće, ne savjetujemo da nabavite ovog psa. Ne trebate ih nužno držati u stanu, ovi psi će voljeti biti na otvorenom. Ova pasmina voli aktivnosti pa za njih nije dovoljno samo druženje u kući, nego ga treba zaposliti. Sve aktivnosti su potrebne kako bi vaš pas ostao fizički i psihički zdrav.
Hranjenje ovih pasa ne zahtijeva specifična pravila, ali se treba paziti da se mladog psa ne optereti previše fizički, posebice ako mu se ne daje kvalitetna hrana s dovoljno nutritivnih svojstava. Za dobar razvoj kostiju, tetiva i mišića, odmalena im je potrebno dovoljno hranjivih tvari.
Slaganje s drugim psima je u pravilu dobro, kao i s ostalim životinjama i djecom. Bitno je da ga kao mladog socijalizirate i pustite među ostale pse kako bi se navikao dobro ponašati. Naviknite se da će biti oprezan u svakom slučaju, te pravi pas čuvar jer neće dopustiti pristup nepozvanima.
