Ne samo da neće doći, nego uopće ne reagira ni na kakav način (ne pomaže ni mamljenje hranom i igračkama), a kad bismo krenuli prema njoj, ona to očito tumači kao igru i počne bježati pa smo to prestali raditi da se ne bi na to naučila. Sad se samo okrenemo od nje i odemo. Tek tada ona krene za nama pa je možemo uloviti, dok prolazi pored nas. Stvar je u tome da je u stanu fenomenalan pas kakvog se samo poželjeti može. Kad je pozovemo, doći će gdje god se u tom trenutku nalazila. I na povocu je također jako poslušna i lijepo reagira na osnovne naredbe. Na koji način da ispravimo taj problem s ignoriranjem poziva?
Najprije bih vas htio pohvaliti što ste spasili jedan život. Vaše pitanje ujedno sadrži i odgovor, a problem koji navodite, uopće nije problem nego normalno ponašanje vrlo mladog psa. Evo zašto je tome tako. Pas te dobi mora istraživati svoju okolinu i u tome najviše koristi osjetilo njuha. Mi mu moramo omogućiti što više situacija u kojima može istražiti svijet oko sebe da bi se u njemu osjećao sigurno i opušteno. On mora upoznavati pripadnike svoje vrste, igrati se s njima, razvijati svoje socijalne vještine, istraživati, sve to je najbolje da prolazi slobodan, bez upotrebe povoca. Naime, upotrebom povoca mi mu ograničavamo mogućnosti komunikacije s drugim psima i okolinom, a samim time ga stavljamo u nepovoljan položaj u kojemu on ne može razvijati svoje prirodne, socijalne vještine. Osim toga, upotrebom povoca mi utječemo na njegov doživljaj svijeta oko sebe, prekidamo ili preusmjeravamo njegovo trenutno ponašanje u kojemu on povezuje naše reakcije s trenutnim, njemu najjačim, impulsom iz okoline.
Ne primjenjujte silu, nego motivacijske metode
Metoda koju primjenjujemo u vođenju psa, pogotovo tako mladog psa na povocu je vrlo bitna za njegov razvitak i doživljaj okoline. Ukoliko primjenjujemo silu, cukanje, povlačenje i slične radnje, pas će asocirati neugodnost izazvanu povocem s onim što mu je trenutno zaokupilo pažnju, a ne s onim što mi očekujemo od njega da učini. Na taj način činimo puno lošega za psa i za naš odnos s njim, a on je najbitniji. Tih nekoliko naredbica koje će pas izvršiti nisu vrijedne toga, a ionako se sve može postići puno kvalitetnije, na obostrano zadovoljstvo.
Naravno da je nemoguće pronaći savršene uvjete i uvijek savršeno reagirati, ali tome trebamo težiti. Tako da kod vođenja psa na povocu koristite motivacijske metode, nagrađivanje hranom za praćenje vodiča, a na taj način će pas i vas i svoju okolinu asocirati s pozitivnim i samim time se razvijati bez staha i stresa. Pas je vrlo mlad i najbolje je da ga nagrađujemo svaki put kada obrati pažnju na nas, a na taj način on će sam početi tražiti više kontakta s nama.
Ne treba inzistirati na brzim rješenjima, jer su ona najčešće kontraproduktivna iz svih navedenih i još puno drugih razloga. Ovo što navodite da pas u stanu svaki puta dolazi na vaš poziv je znak da imate odličan odnos sa psom i tako trebate nastaviti i dalje. U stanu je psu sve poznato i njegova pažnja ne odlazi na podražaje koje mora upoznati. Tako da nove radnje koje ga želite naučiti uvijek počinjite u sličnim uvjetima u kojima se psu i vama najlakše koncentrirati na ono što želite postići.
Psa ne treba podmićivati niti loviti, psa treba naučiti onomu što želimo od njega, a hrana nam služi da lakše i brže to postignemo. Ovo što ste primjetili da pas sam dolazi vama ako odete od njega je ispravno i njemu razumljivo i prirodno, te se tako trebate i ponašati. Kada pas dođe do vas, svaki put ga nagradite, a ni u kom slučaju ga nemojte odmah zavezati i misliti da ste pobijedili. Možda i jeste, ali drugi put sigurno nećete, a pas neće biti kriv zbog toga.
Odgoj psa nije rukovanje strojem
Sigurno se pitate zašto vam objašnjavam sve ovo, a ne kako dozvati psa na poziv, ali odgoj psa nije rukovanje strojem, pas je živo biće sa svojim nagonima koje mi moramo razumijeti i poštivati da bismo ostvarili najbolji mogući odnos za oboje.
Ukoliko nagrađujete psa svaki put kada on sam dođe do vas ili obrati pažnju na vas, nakon nekog vremena on će se vrlo malo udaljavati od vas i svaki put dolaziti na poziv. No, za sad je puno bitnije da mu omogućite nesmetano upoznavanje i istraživanje okoline. Nemojte ga pozivati kada primjetite da je duboko u mirisima, igri ili situacijama koje ga potpuno zaokupljaju, pozivajte ga kad je ionako usmjeren prema vama, a i to učinite samo nekoliko puta tijekom jednog izlaska.
Razvijajte psa, svoje razumijevanje i shvaćanje njegovog ponašanja, a dolazak na poziv, kao i sve ostalo što želite od psa, će se riješiti s vremenom, kad pas bude spreman. To je najprirodniji i najhumaniji način u kojemu se oboje razvijamo, sudjelujemo, učimo, ali iziskuje vremena, strpljenja i dosljednosti. Sve to nije teško pronaći jer sa psom se družimo zato što ga volimo i želimo da ostane pas.