Kućna strizibuba spada u kukce iz reda kornjaša. Većina strizibuba može proizvoditi zvuk trenjem prvog prsnog kolutića o izbrazdanu izbočinu s gornje strane srednjeg prsnog kolutića pa su prema tom struganju i dobile naziv.
Tijelo im je krupno, obično živih boja, duguljasto dužine od 0,3–15 cm, s dugim nitastim ticalima koja mogu biti i do četiri puta dulja od tijela, oči ulegnute, čeljusti jako nazubljene te njima buše tunele kroz živo drvo, zbog čega su veoma štetni. Ličinke kad odrastu hrane se biljnim sokovima, peludom, nektarom i lišćem.
Kućna strizibuba ima blijede ličinke, bez nogu, često i bez očiju. Žive na drvu i pod korom gdje snažnim čeljustima buše hodnike. Mogu uzrokovati propadanje stabala.
Razlikuje se više od 20 000 pretežno tropskih vrsta strizibuba. U hrvatskim krajevima poznato je oko 300 vrsta od kojih su najpoznatije upravo kućna strizibuba, hrastova strizibuba, mrka strizibuba, mošusna ili vrbova strizibuba, topolova strizibuba, pjegava cvjetna strizibuba i osolika strizibuba.