Također, u više je navrata, osim lajanjem, njezino samovanje u stanu rezultiralo i materijalnom štetom – griženjem i grebanjem vrata, cipela, fotelje... Naravno, to je nedopustivo i više ne znam kako je smiriti, tj. što učiniti da shvati da ću se vratiti, da je neću ostaviti. Napominjem da sam je dobila kad je imala 5 mjeseci i da mi je jasno da stan nije idealno stanište za lovačkog psa te da je redovito istrčavam (minimalno sat dnevno te vikendom gotovo čitave dane), no ona jednostavno ne voli/želi biti sama (ukoliko je netko s njom u stanu ona je mirna). Molim savjet. U potpunosti se slažem s vama da su vižle prekrasni psi. I svatko tko ih je vidio, pogotovo u pokretu, sigurno bi se složio s nama. One su uz to vrlo vjerne i odane svome vlasniku koji je za njih središte svijeta. Vlasnik mora s njima razviti prijateljski odnos, te ih mora odgajati bez grubosti. Ali ukoliko se svijet pomakne samo na tren, događaju se stvari koje navodite. Psu trebamo pomoći da ne bude u stanju tjeskobe zbog odvajanja, što se ne događa samo vižlama, nego gotovo svakom psu. I lakog i brzog rješenja s niti jednim psom koji je razvio takvo ponašanje nema, a s psima kao što je vaš, najčešće treba uložiti još više vremena, truda, strpljenja, dosljednosti, i živaca. Pas je životinja čopora i takvo ponašanje u toj situaciji je prirodno, iako nimalo ugodno. Psa naravno, ne smijemo kažnjavati zato što nam je opustošio stan, njegovo unutarnje stanje je puno gore.
Počnite tako da vas uči čekati na ugodnom mjestu
Najbolji način da naučimo psa da ostane sam i miran jest da postane siguran da ćemo se ipak vratiti. Vjerujem da i vaš pas ima mjesto na kojem provodi većinu vremena, ležaj, dekicu ili nešto slično. Vi biste trebali biti nadohvat ruke svom psu i imati pripremljene sitne nagradice u džepu ili torbici. Zbog toga što se pas na tom mjestu osjeća ugodno i sigurno, počnite s učenjem psa da čeka na tom mjestu. Odmah budite pripremni na nebrojena ponavljanja i nastojte ni glasom ni držanjem ni pokretima ne izazivati u psu uzbuđenost. Psa nagradite kad je na svom mjestu, kratko i jasno, mirnim glasom, te mu pružite nagradicu. U početku uvježbavajte kratke periode čekanja i mijenjajte vašu poziciju.
Povjerenje prema vašem odlasku
Kad postignete desetominutno čekanje s psom koji vam je nadohvat ruke, recite mu da vas čeka i krenite prema vratima. U početku će pas odmah potrčati za vama, a vi se smireno i odlučno vratite do njegovog mjesta i ponovite zapovijed. U drugom pokušaju reagirajte prije nego pas krene za vama, pohvalite ga i nagradite.
U kratkim i koncentriranim treninzima postizat ćete da pas razvija povjerenje prema vašem odlasku, ali morate biti zaista uporni i dosljedni, zadržati staloženost i smirenost te brzo reagirati. Ubrzo ćete moći prići ulaznim vratima i tu će se pas opet pokrenuti. Okidač za takvu reakciju je nešto što on povezuje s našim napuštanjem, na primjer jakna, ključevi, zvuk brave. Vratite psa na početak i tada se opet u sljedećem ponavljanju okrenite trenutak ranije prema psu, pohvalite ga i nagradite.
Vježbu možete izvoditi tako da koristite okidač koji je izazvao takvu reakciju psa, na primjer, da zveckate ključevima, oblačite jaknu, zatvarate vrata, dok on čeka na svome mjestu. Jedna sekunda tišine koju čujete kad zatvorite i zaključate ulazna vrata mora vam biti dovoljna da ih ponovno otključate i otvorite, da dođete do psa te da ga pohvalite i nagradite. Kod pohvala i nagrada zadržite smiren ton glasa, minimalne kretnje tijelom.
Morate znati koje su mu granice
Proces je dug, ponekad frustrirajući za oboje, ali mi moramo suosjećati sa malim ustravljenim bićem, te nam ne bi smjelo biti preteško ponavljati radnje sa sve opuštenijim psom na svome mjestu i sve sigurnijim, zadovoljnijim, iako umornijim vlasnikom. U svakom trenutku i pas i vodič moraju učiti koje su njihove granice, koliko brzo reagiraju, koliko se poznaju. Svakim novim treningom produžujmo vrijeme čekanja psa, a to je najlakše postići redovitim ustrajnim vježbanjem. Prijenosni boks za psa može olakšati i ubrzati proces, ali ga se mora koristiti ne da bismo psa zatvorili u manji prostor u kojemu ne može ništa uništiti, a da se svejedno ne osjeća ugodno, već zato da brzinom naše reakcije te psećim povjerenjem prema mjestu i radnji, razvijamo povjerenje koje se očituje sve dužim čekanjem.
Najbolje vrijeme za vježbanje
Vježbati je najbolje nakon šetnji i istrčavanja u kojima biste trebali ohrabrivati psa da se udaljuje od vas, da se sam razvija u sve zahtjevnijim radnjama kao što su na primjer, pronalaženje loptice u žbunju te da na taj način postaje sigurniji kad je udaljen od nas. Ukoliko koristite loptice da biste istrčali psa, nemojte pretjeravati i dovoditi psa u stanje fiksiranosti, jer će vam to otežati njegovo ostavljanje u stanu, a i razvit će pretjerani plijenski nagon što kod vižle ponekad može izazvati nervozu i oštrinu. Kad ste postigli period čekanja koji se može mjeriti minutom tišine iz stana, psu dajte umjetnu kost, igračku kong punjenu topljenim sirom, ili nešto slično čime će se pas moći zabaviti na svom mjestu. U svim radnjama koje činite da biste riješili vaš problem idite korak po korak, primjećujte u kakvom je stanju pas i nagrađujte njegovu smirenost i podložnost.
Mladost psa olakšat će vam proces
Tjeskoba od odvajanja je pravi izazov za oboje: ispravnim odnosom i radom vlasnik može bolje upoznati psa, razvijati osobine koje će mu koristiti i u puno drugih dijelova suživota, a pas će postajati sigurniji u sebe i imat će više povjerenja i poštovanja prema vlasniku.
Mladost psa kao i relativno mali broj njemu užasavajućih iskustava će vam ovdje olakšati i ubrzati proces. Uspjeti morate, jer drugog načina za zadovoljan suživot nema, a uz to što ste pomogli psu, postići ćete i puno drugih dobrih stvari koje ćete koristi u vašem odnosu. Vi ćete bolje upoznati način na koji psi uče, te ćete shvatiti da dok ste vježbali jedno, vaš pametni pas je naučio puno drugih stvari koje će vam oboma koristiti.
Vaša sigurnost će također dorasti zadatku koji neće uvijek biti lagan, dugogodišnjoj skrbi oko jedne pametne i drage životinje, koju ćete dobro upoznati tijekom procesa koji je za nju jedan od najbitnijih u njenom životu. Zato kada pomislite da više nemate snage ni živaca za još jedno ponavljanje radnje, udahnite duboko i okrenite se prema psu kojemu ste središte svijeta.
Odgovorio: Denis Prtenjača, Klub za obuku pasa Rijeka
