Čovječja ribica(lat. Proteus anguinus) endemični je vodozemac, a ujedno je i Zakonom o zaštiti prirode na našim prostorima strogo zaštićena vrsta.
Čovječju ribicu možemo pronaći u tekućicama i vodama krškog podzemlja. Najviše se voli zadržavati na u podzemnim vodama gdje su stalne temperature. Važno joj je da je voda bogata kisikom, a od temperatura najviše joj odgovara od šest do 12 stupnjeva Celzijusa. Na površini se nađe jedino u izrazito kišnom peridu godine kad je bujice naglo izbace iz vode. U tom slučaju samo rijetke mogu preživjeti.
Kao što smo već ranije spomenuli, čovječja ribica na popisu je zaštićenih vrsta u Republici Hrvatskoj. Glavni razlozi zbog kojih je ugrožena jesu sve veća urbanizacija, promjene režima podzemnih voda, izgradnja brana, crpljenja vode te opasno onečišćenje podzemnih voda.
Karakteristična je po izduženom i sitnom tijelu bijele boje s blagim nijansama žute i ružičaste. Upravo je zbog te sličnosti s ljudskom kožom i dobila ime čovječja. U manjem broju slučajeva postoje i one čovječje ribice koje imaju nešto tamniju pigmentaciju. S obzirom na to što gotovo i ne izlazi iz vode, osobito je prepoznatljiva po vrlo kratkim i zakržljalim nogama.
Glava joj je velika i izdužena, a na njoj se nalaze jedva vidljive oči. Ima okomito spljošten rep koji je mnogo kraći od tijela, a na kojem je smještena kožna peraja. Čovječja ribica u pravilu naraste do 25 centimetara, iako su zabilježeni podaci da su neke čovječje ribice bile duge i 40-ak centimetara. Mužjaci su u pravilu nešto sitniji od ženki.
Kad je riječ o prehrani, čovječja ribica uglavnom se hrani račićima, ličinkama, crvolikim životinjama i mekušcima. Čovječja ribica u normalnim, prirodnim uvjetima živi oko 50 godina.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
