Višebojna azijska bubamara spada u najnepoželjnije invazivne organizme za teritoriju Europe i Sjeverne Amerike. Porijeklom je iz Azije, ali se kao predator biljnih uši koristi u cijelom svijetu već duži niz godina. U SAD je unesena još 1916. godine, dok je u Europu stigla 90-ih godina prošlog stoljeća.
U Europi se azijska bubamara vrlo brzo raširila i polako istiskuje europske vrste bubamara.
Ako se ova bubamara zgnječi udarcem ili osjeti da joj prijeti opasnost, refleksno će lučiti žutu tekućinu, alkaloid, koji ima neprijatan miris na trulo lišće. Ta osobina nije bezazlena jer njene izlučevine zagađuju okolinu, a na čovjeka mogu djelovati alergeno izazivajući rinokunjuktivitis.
Azijska bubamara je veoma proždrljiva, sa nekoliko generacija godišnje i sa visokim potencijalom reprodukcije. U prirodi se hrani biljnim i štitastim ušima, ali i lisnim buhama, paucima i sl. S obzirom na to da je veoma proždrljiva, jer čak postaje kanibalna u nedostatku hrane, može predstavljati potencijalnu opasnost za korisnu autohtonu faunu.
Kada ponestane njene prirodne hrane, ona prelazi i na plodove voćaka te se hrani grizući plodove sitnim ubodima.