AKITA INU: /

Japanska i američka pasmina koja ima najpoznatiju priču na svijetu

Image
Foto: Facebook

Akita inu je porijeklom japanski pas koji se u vrijeme Drugog svjetskog rata počeo razmnožavati i u Americi pa tako i ostatku svijeta.

25.9.2017.
10:09
Facebook
VOYO logo

Predci ovog psa sežu u daleku prošlost, a i sama povijest ove pasmine jako je zanimljiva. Postoje različite pasmine s različitih kontinenata - američka i japanska akitu pasmina. Slični su u mnogim karakteristikama, no imaju i dosta razlika.

Porijeklo akite

Akita pas kakvog danas poznajemo prije nije tako izgledao. Prvi tragovi ove pasmine dolaze iz Japana i to pokrajine Tohokua. Početkom 19. stoljeća ova pasmina je stvorena od 5 različitih pasa: mastifa, američkog goniča, bernandinca, tose inu i njemačke doge. Ukrštavanjem ovoliko pasmina odgajivači su htjeli stvoriti psa koji će biti kvalitetan ali i savršenog zdravlja.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U vrijeme prije Drugog svjetskog rata samo su plemići i obitelji visokog imovinskog statusa mogli imati ovu pasminu, no kasnije se sve više raširila. Za to vrijeme počele su razne zaraze vezane uz Akitu jer se u Japanu ova pasmina ubijala radi krzna koje se nosilo. Radi zaraze vlast je u Japanu naredila da se ubiju svi pripadnici ove pasmine. Neki vlasnici nisu htjeli da im ubiju pse pa su ih pustili u šume gdje su ih naposlijetku pronašli američki vojnici koji su ih odveli preko granice nazad u Ameriku. Tada je krenulo širenje pasmine i na druge kontinente.

Poznata povijesna priča o Hachiko

Priča o najpoznatijoj akiti, psu Hachiku počinje 1923. godine u Tokiju. Te godine je profesor na tokijskom sveučilištu na ulici pronašao psa i nazvao ga Hachiko.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Hachiko, kao prava vjerna akita, svakog dana je pratio svog novog prijatelja do željezničke stanice u Shibuyi. Profesor je vlakom išao na posao, a kada se vratio na isom mjestu ga je čekala njegova akita.

Nakon dvije godine, profesor se nije vratio s posla jer je dobio moždani udar i preminuo.

Iako se Hachikov vlasnik nikada nije vratio na stanicu, pas je nakon toga čekao punih 10 godina. Njegovo čekanje fasciniralo je mnoge te je priča o vjernom psu i pasmini postala viralno popularna.

Američka i japanska vrsta

Glavna razlika između ove dvije vrste je ta da američke pasmine uglavnom imaju više boja dok japanske imaju samo odabrane nijanse.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Američka akita je kao pasmina priznata tek 2006. godine i to kao Japanska rasa koja se razvila u SAD-u. Američka akita je teža i veća od japanske i najčešće ima crnu dlaku oko glave. Malo im je drugačiji oblik glave, očiju, njuške i zubiju.

Karakterno se također razlikuju. Američka akita je puno poslušnija i veže se samo za jednu osobu, dok je japanska akita puno podmitljivija i prag tolerancije im je puno viši.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Američka i japanska akita ne smiju se zajedno pariti.

Image
Foto: Stock

Akita

Veliki, okretni i snažni psi

Akite, radi križanja različitih pasmina, akita psi imaju mnogo dobrih karakteristika. Ovo su najbitnije i najizraženije:

  • brzi, okretni i snažni psi
  • krupni i teški
  • lojalni vlasniku
  • inteligentni
  • hrabri
  • neustrašivi i tvrdoglavi
  • hiperaktivni
  • čak mogu biti agresivni
  • dominantni
  • odlični s djecom

Ovi psi su najčešće vrlo temperamentni i narav im se lako mijenja. Ženke su mnogo mirnije od mužjaka i temperament im je plemenitiji. Manje su agresivne i dominantne. Pri odgoju ovih pasa bitno je znati da ako ih niste odgajali s drugim psima od malena, teško će se naviknuti na prisutnost drugih pasa. Mužjaci su jako dominantni, pa ako ih vodite u šetnju pazite kako se ponašaju uz druge pse, posebice muške. Ženke je mnogo lakše kontrolirati.

Potrebna im je stalna njega i briga

Japanska akita inu je pas koji zahtijeva stalnu aktivnost - mentalnu i psihičku. Prije svega mu trebate omogućiti istrčavanje i velik prostor za to. Samo dnevne šetnje neće biti nimalo dovoljne za ovog psa koji voli protegnuti svoje šape i istrčati se. Šetanje na uzici može biti samo početak, ali trčanje je nužno. Osim što to vole, potrebno je kako bi pravilno razvijao svoje kosti i ostatak organizma.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ovi psi nisu pogodni za život u malom stanu u kojem neće imati dovoljno prostora. Mogu živjeti u kući, ali dvorište bi za njih bilo idealno mjesto za život. Najsretniji će biti ako će moći živjeti zajedno s vlasnikom u kući. Dobro podnose hladnoću, dok im prevelike vručine ne odgovaraju.

Akite imaju dva perioda godišnje kada se posebno jako linjaju, no osim toga je pad dlake podnošljiv pa ih je potrebno četkati jednom tjedno. Ovi psi su jako uredni i sami se čiste kao i njihova dlaka. Šamponi nisu potrebni, dovoljno ih je tek povremeno oprati čistom vodom.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Image
NAJBOLJE PLAŽE ZA PSE U HRVATSKOJ: /

Saznajte gdje ovog ljeta možete voditi svog ljubimca

Image
NAJBOLJE PLAŽE ZA PSE U HRVATSKOJ: /

Saznajte gdje ovog ljeta možete voditi svog ljubimca

Odrasle jedinke su visine od 61 do 71 cm. Ženke mogu biti teške od 30 do 45 kg, a mužjaci od 35 do 54 kg. Veliki Akita živi 10 - 15 godina.

Skloni su nekim bolestima

Japanske i američke akite sklone su displaziji kukova kao i poremećajima rada žlijezda te autoimunim bolestima. Naginju imunološkim poremećajima i sindromu VKH. Simptomi koji se pojavlju su bolne oči, oslabljen vid i sužene zjenice. Moguće je da im oči postanu mutne i da im se počne mijenjati boja očiju. Ukoliko se počne pojavljivati ovaj sindrom, u prvih 6 mjeseci i dlaka im postaje svjetlija, najčešće samo na glavi.

Kod akite može doći do depigmentacije dlake ili kože, a to se može liječiti kortikosteroidima, kapima za oči i sredstvima za smanjenje bola. Kod nekih pripadnika ove pasmine mogući su kožni problemi ili poremećaji u radu žlijezda. Reakcija na to je opadanje dlake i stvaranje ljuskica. Ovaj poremećaj je nasljedan i ne može se do kraja izliječiti, ali se može umanjiti stalnom higijenom dlake i kože, kao i pravilnom prehranom.

Odgoj treba početi prvog dana

Akita inu je pas kojeg odlikuje vjernost. Izrazito je vezan za vlasnika i ponaša se kao dio obitelji. Dresura i odgoj akite mora početi od samog početka. Ova pasmina zahtijeva dominantnogvlasnika i čvrstu ruku u odgoju. Ako ranije niste imali iskustva, nemojte dopustiti da vam netko drugi odgoji psa, već samo tražite savjete.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kod odgoja je nužno da budete dosljedni i da sa treniranjem počnete što prije. S obzirom da akite vole biti jako dominantni, posebice mužjaci, trebate mu se nametnuti kao vođa. Akita nije pogodan pas za početnike jer ako ga ne odgojite dobro, neće biti dobar s ljudima, djecom, a niti s vama već će postati agresivan i stalno zahtijevati svoju dominaciju.

Ako ste kod odgoja strogi, pravedni i dosljedni, nećete imati problema. Sve što radite radite s puno ljubavi jer će ova pasmina osjetiti da radi nešto za svog gospodara i tada će to htjeti raditi. Česta ponavljanja već naučenih radnji kod ovih pasa nisu potrebna, dovoljno je da naučenu radnju ponovite tek jednom mjesečno i to kroz igru. Ako se dobro odgodi, akita će slušati naredbe i od ostalih članova obitelji ako ga se tako nauči, ali će uvijek najviše vjeran ostati svom gospodaru i slušati će ga bezuvjetno.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Općenito se jako dobro slažu s djecom, ali pazite da ih djeca ne maltretiraju previše kako ne bi došlo do reakcije. Ostali kućni ljubimci kao što su mačke ili drugi psi neće biti problem ako ih od malena učite na njihovu prisutnost. Kasnije upoznavanje novog ljubimca moglo bi biti problem. Akite vole braniti svoj teritorij od ljudi i ostalih životinja i nikada se neće prvi povući.

Image

Parenje

Spolna zrelost pa i aktivnost ovih pasa dolazi nakon 6 mjeseca života. Pri parenju japanske akite inu vodite računa da je ovo velik pas pa prilikom parenja može biti agresivnosti.

Prije parenja se posavjetujte s veterinarom i dobijte što više informacija. Ženke se u prosjeku tjeraju dva puta godišnje, a to traje oko 2 tjedna. U tom periodu je idealno da prihvati mužjaka. Parenje ne traje dugo, a psi ne bi smjeli biti agresivni jedan prema drugom prilikom parenja.

Pri procesu parenja nisu potrebne intervencije, kao niti pri porodu. Jedino je možda potrebno da pomognete kuji pri izlasku štenaca. Nikako nemojte previše dirati štence jer bi ih kuja nakon toga mogla odbaciti radi vašeg mirisa. Nakon poroda ženke će biti jako zaštitnički nastrojene prema svojim štencima i vjerojatno vam neće dati blizu. S vremenom će se ona naviknuti na njih i njihovu vlastitu volju pa i dopustiti ukućanima da se igraju s njima i dodiruju ih.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Sjene prošlosti
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo