"Dok sam skrolala Facebookom, vidjela sam da je moj bivši već našao novu curu. Naš prekid je još relativno svjež, pa je tako posljednje što sam očekivala bilo da ću ga vidjeti kako je već našao nekog novog.

Instantno me preplavio val emocija.

Imala sam potrebu plakati, vikati, biti ljuta, dopustiti si bol. Ali nisam smjela. Upravo sam završila 10-dnevnu terapiju. Naučili su nas kako da na pravilan način odgovorimo na naše unutarnje reakcije uzrokovane vanjskim okolnostima. Naučili su nas da smo mi kreatori svake emocije koja se stvara u našem tijelu. I iako sam se sa svime složila, nisam se mogla suzdržati da ne puknem.

Bila sam razočarana u samu sebe

I pukla sam. Poslala sam mu poruku, pa smo se svađali, zatim sam plakala i bila potpuno shrvana sljedećih nekoliko dana. A onda me prošlo i ponovno sam uspjela emocije staviti pod kontrolu. Ipak sam bila razočarana u samu sebe. Osjećala sam kao da sam u sekundi uništila sve čemu su me učili.

I to nije bio prvi put.

Nekad sam mogla biti sretna danima, tjednima, čak i mjesecima, ali kad mi se dogodilo nešto loše i dotuklo me, bila bih razočarana što se nisam uspjela oduprijeti. Bila sam odlučna u tome da neprestano budem sretna i kad god to nisam bila - zaključila sam da sam emocionalno nestabilna.

Lako se pokoriti pod pritiskom da cijelo vrijeme budemo sretni. Sreća je taj dragulj koji svi želimo posjedovati.

No, pokušavati biti sretan cijelo vrijeme užasno je naporno. Možemo lagati drugima i reći da smo pronašli unutarnji mir i da nas više ništa ne može spustiti, ali istina je da ne možemo lagati samima sebi.

Ne smijemo se fokusirati samo na određene osjećaje

Vidite, problem je u samom tijeku događaja - jer, realno, jednostavno ne možemo kontrolirati sve što nam se u životu događa. Ipak, ono što možemo promijeniti je tok naših osjećaja i način na koji se nosimo s događajima oko nas. A to radimo stavljajući fokus na sreću i većinu vremena pokušavamo iskorijeniti svaki osjećaj suprotan sreći, kao što su depresija, tuga, patnja i bol. A kad ne uspijemo biti sretni - ili kada 'uništimo' mogućnost da budemo sretni, kao što sam ja napravila nakon terapije - sami sebe krivimo zbog toga.

Zaista nisam stručnjak, ali stvarno mislim da bismo se trebali zapitati pokušavamo li iskorijeniti nešto što ne bismo trebali pokušavati iskorijeniti. Možda postoji drugačiji način dolaska do sreće - a to je proživljavanje njoj suprotnih osjećaja.

Ponekad jednostavno imamo potrebu plakati, previše razmišljati i analizirati, biti tužni, kajati se - ali mi takve osjećaje potiskujemo zato što osjećamo da bismo trebali biti sretni. A u našim pokušajima da neprestano budemo sretni, sami sebe činimo duboko nesretnima. A problemi koji nam se događaju zapravo nisu problem. Glavni je problem potiskivanje izražavanja emocija i metenje boli pod tepih.

I zato nam je teško pronaći sreću.

Uvijek se trudimo biti zadovoljni u trenucima kad to jednostavno ne bismo trebali biti. Možemo li jesti kad nismo gladni? Možemo li vježbati kad smo mrtvi umorni? Ono što nazivamo svojom 'tamnom stranom' - ono gdje skrivamo sve svoje negativne emocije - to je nešto što jednostavno moramo prihvatiti. A možda je ta strana ovdje zato što je to jedini most kojim možemo doći do one svjetlije strane.

Podijelili smo emocije na dobre i loše. I to je pogrešno

Nažalost, tu smo tamnu stranu prozvali problematičnom. Podijelili smo emocije na dobre i loše. No, postoje emocije koje se javljaju u našem tijelu kao odgovor na vanjske uvjete. A ako ih percipiramo kao cjelinu, to će nam pomoći da postignemo sreću i što je moguće više izbjegnemo tugu. Jer, istina je da svi očajnički želimo biti sretni. Ali se sreća pretvorila u dobitak na lutriji koji nikako ne možemo osvojiti.

Uvjerena sam da istinska sreća može pokucati na naša vrata samo kada se u potpunosti otvorimo i osjećaju tuge. Kako bismo iskusili sreću, moramo si dozvoliti i suprotno iskustvo.

I to ne znači da bismo trebali biti potišteni cijelo vrijeme, ali kada dođe potreba za tim - slobodno možemo biti. Ne smijemo se forsirati da budemo sretni kad to nismo. Naša patnja ne smije biti potlačena jer, činjenica je, što je više potiskujemo i tlačimo, ona će sve više rasti. Kao što sam naučila na Vipassana terapiji - možemo preuzeti kontrolu nad vlastitim emocijama, ali samo kad smo na to zaista spremni.

Sretni i tužni trenuci čine krug života i nitko ne može postojati bez njih

Nismo manje produhovljeni i manje ljudska bića ako si dozvolimo biti tužni. Ustvari, tim ste više ljudska bića. A stvarnog sebe možete spoznati samo ako ste neprestano svoji, bez obzira što vam koji trenutak donese i kakve vas emocije obuzmu. Jer, ovdje se ne radi o držanju samo za one dobre trenutke - već i o dobrom i lošem u kombinaciji.

Ja sam sretna osoba uza svu bol koju imam u sebi. Priznajem je i dopuštam joj da postoji. Ali joj ne dopuštam da me obuzme. Ipak, dopuštam joj da bude tu u trenucima, danima, tjednima kada to mora biti. Kad god osjetim da na moja vrata kucaju osjećaju suprotni od onih 'dobrih', pustim ih da uđu i zatim čekam da odu. Istina je da će s vremenom otići, a kad odu - iza njih će doći sreća. Onda će u nekom trenutku i sreća nakratko otići. Jer, sretni i tužni trenuci čine krug života i nitko ne može postojati bez njih.

I zato vas molim da budete nježni prema vlastitim emocijama, jer one su u redu takve kakve jesu. Dopustite si pad, jer samo tako se možete ponovno dignuti."

Izvor: Elephant Journal