Mala destilerija Mashtel smjestila se na izlazu iz Zatona pored
Zadra, na putu prema Viru i starom hrvatskom gradiću Ninu. Djelo
je dvojice prijatelja, Šime Peše i
Edvina Šare, a sve je počelo, govori nam Šare,
kao hobi, prije pet godina. A kako je dvojici 40-nešto godišnjaka
palo na pamet da im hobi bude proizvodnja rakija i likera?
"Negdje 2014. za nekim ručkom, Šime me pitao: 'Što ti misliš da mi napravimo destileriju?' Ja kažem, 'Ništa'. A Šime je imao iskustva, pekao je rakiju sam kod kuće i svidjelo mu se. Onda, za drugim ručkom, on me opet nagovara, a ja sam isto bio već bliži ideji, reko, ajmo, idemo", govori nam Šare kojega smo u njihovoj destileriji, koja je ujedno i trgovina i vrlo ugodan degustacijski prostor, ulovili jedne jesenjske subote. Njegovog partnera smo nažalost promašili jer je vikend provodio ploveći.
Zanat 'pekli' u domovini rakija
I tako su krenuli istraživati kako to učiniti, što je bilo teže nego što su mislili, kaže Edvin Šare, inače poduzetnik, vlasnik tvrtke za opremanje interijera, proizvodnju i prodaju namještaja El Rustico. Opremio je i njihov poslovni prostor kojim dominira veliki bakreni kotao i puno duhovitih i zgodnih detalja. Poduzetnog duha je i njegov partner Šime Peša koji je također imao privatni biznis.
"Internet je dosta škrt što se tiče informacija, posebno recimo za gin kad smo s njima započinjali, nije bilo nikakvih informacija, moraš sam skužiti i imati neko temeljno predznanje o ovome. Mi jesmo nešto znali, više-manje što svi znamo. Onda smo otišli u Srbiju, domovinu rakija i tamo smo upoznali jednog profesora, jedinog koji je doktorirao na rakiji pa smo kupili njegovu knjigu i ušli u neku "spiku" s njim. Otišli smo u neke velike destilerije, tipa Premium u Novom Sadu u koju su uloženi deseci milijuna eura. Tamo smo učili, gledali, pa smo došli do jednog čovjeka koji prodaje ove strojeve, to je njemački stroj tvrtke "Arnold Holestein", Mercedes među strojevima. Njihov predstavnik za regiju nam je složio stroj i lagano je krenulo. A ne znaš ništa, a stroj je čudovište. Milijun informacija, ne možeš pohvatat, pa snimaš, vučeš jedan drugoga, pa se nekako sklopi." Osnovali su OPG, a ime svom brendu, Mashtel, dali su mu po maštelu, izvedenici od talijanske riječi za kacu, a od kace, govori nam Šare, sve počinje.
Od vrhunskog voća mora nastati vrhunski proizvod
"Tako smo krenuli, probali, pa vidjeli. Ni jedan ni drugi ne pijemo inače rakije, nismo neka nepca, ali imamo pristup da nema šećera, nema dropa, nema gnjilog voća, ničeg. Radimo grappu od vina, ne od dropa, drop bacamo. I naravno da od vrhunskog voća mora ispasti vrhunski proizvod, još s ovakvim strojem", govori i ponosno pokazuje stroj.
"Onda pozoveš 20 ljudi koji znaju, pa kakva vam je ova, kakva je ova i onda se iskristalizira, pogotovo s likerima, koji su kompleksniji, tu treba macerirati vože u alkoholu, dodavati šećera, koliko, što, arome, limuna, citrusi. Malo-pomalo, ajmo napravit mirtu, ajmo smokvu, ajmo napravit… Malo-pomalo došli smo na osam destilata, radili smo i od mandarine i od miliuna, odnosno dinje. To ne daje ništa, jer nema cukra, di nema cukra nema ni rakije. Mandarina nam je od 500 kg dala mislim sedam litara. To još nitko nije radio jer nije komercijalno isplativo. Od dinje smo dobili od 100 kg litru destilata, htjeli smo radili i od lubenice, ali smo odustali", govori kroz smijeh Edvin Šare koji je inače dugo živio u Argentini kao diplomat.
"Prije četiri godine smo napravili prvi gin u Hrvatskoj. Mi gotovo da uopće nismo na tržištu u Hrvatskoj, radimo s turistima i restoranima. Gin smo napravili za sebe. A kako je nastao prvi gin? S bazom destilata vina, lozom. Nizozemskim vojnicima su stavili neke bobice, šmrike i to im se svidjelo i donijeli su takvo piće u Englesku gdje je postlo poznato. Danas se gin radi od pšeničnog alkohola, jer je to najrašireniji alkohol. Nama je baza grapa. Mora se napraviti da se ne osjeti okus loze, ali da ima dušu vina. Imamo jednog savjetnika, koktel majstora iz Zagreba, Vedrana Gulina, koji nam je puno pomogao sa savjetima za namirnice koje se dodaju."
"Gin nam je ispao dosta dobar, ljudi su zadovoljni. Jest drugačiji, on je craft, nema dodatke, nema šećera. Kod nas nema šećera, on je craft, kao pivo. On se rita u ustima, svaki put je drugačiji. Nekima se sviđa, nekima ne. Gin nam je popularan, ali napravimo onoliko koliko možemo ubrati borovica. Ne stavljamo arome. Veliki proizvođači ne mogu nabaviti toliko borovica. Prošle godine smo napravili 300, ove 400 litara. Treba nabaviti borovice. Ličke su najbolje, pune eteričnih ulja, kvalitetnije su", ispričao nam je Šare.
Vinograd u obližnjem Iloku
Vino od kojega peku rakiju dolazi iz Iloka, gdje u najmu imaju vinograd i proizvode vlastitu graševinu i frankovku. "Nismo mogli dalje naći", kaže Šare kroz smijeh. Količina proizvoda im varira iz godine u godinu, a većinu rakija i likera prodaju u sezoni, turistima, no imaju i distribuciju po restoranima i kafićima u Zadru, Dubrovniku, na Korčuli, po Dalmaciji, ali i u Zagrebu, pa čak i u Vinkovcima.
Šare s ponosom napominje kako njihove proizvode drži nekoliko restorana koji imaju Michelinovu zvijezdicu, a ove godine njihove će rakije i likere kao službene poklone dijeliti i Ured predsjednika Republike Hrvatske! Pokloni za tvrtke još jedna su im linija distribucije, naime, osobito u vrijeme prije novogodišnjih blagdana.
Uspjeh donio - Airbnb
"Plasman je uglavnom tu, našim turistima, preko Airbnba, TripAdvisora, mastercarda, Facebooka itd. Osim toga, mi smo prvi u županiji ponudili nešto što oni prodaju kao "experience", doživljaj. Čovjek tu dođe, plati 50 eura, imaju osam rakija, pet likera, koliko žele popiti, neki popiju i po tri od svega, bez pardona, imaju bijelo vino, crno vino i imaju uvijek za jesti, inćune, slaninu, pršut, uvijek ih tjeramo da jedu, ja im kažem nemojte mi se tu izvaliti…"
Ove godine, međutim, prodaja je zbog korone išla slabo.
"Nama dolaze gosti Amerikanci, Kanađani, Irci, Englezi, nešto Rusa. I Australci. Tih gostiju je falilo ove godine. Mali broj Hrvata dođe preko tih platformi. Oni dođu preko prijateljstava i poznanstava, ali nevjerojatno je koliko Amerikanaca, Koreanaca, Indijaca… sve te daleke destinacije dolaze preko tih platformi. Putuju pa istražuju. Na zidu vidite poruke koje ostavljaju…" govori nam i pokazuje poruke oduševljenih mušterija.
Cijeli svijet ti dolazi u kuću
"Na početku kad smo radili nas dvojica, puni entuzijazma, to je bio šou. I mi pijemo s njima. Ali nije to lako", priznaje. "Dođu na dva sata, ali ostanu po četiri-pet, opuste se. To je ugodno iskustvo, pričaš sa cijelim svijetom, dolazi ti cijeli svijet u tvoju kuću, čuješ nešto od ovoga, od onoga. Vani su ti alkoholi užasno popularni, a gin dajemo na kraju i onda oni piju sve samo da dođu do gina. Svi oni i nešto kupe, barem oni koji dolaze autom ili normalnim avionom, ali ovi što dolaze Ryanairom ne mogu ništa, jer ne mogu nositi…
Zato je tu međunarodna dostava s kojom su počeli jer su im se javili ljudi koji su bili kod njih, no popili su sve što su kupili. Duže su tražili pouzdanog prijevoznika, kao i način pakiranja da se boce u prijevozu ne razbiju. Posao je krenuo dovoljno da pokriva troškove, no iako planovi za širenje postoje, obojica i dalje rade druge poslove, a destileriju vode kao "hobi".
Ove godine smo trebali skočiti, ali korona...
"Planovi su da nastavimo kako ide, mi smo zadovoljni, ovo je nama radost. Nas dvojica se družimo, neki dan smo pekli taj gin, cijeli dan, došli ujutro i do ponoći se družili, te pare te malo ošamute, jedeš, piješ, pričaš… dobri smo prijatelji pa sve tako ide. Ideja jest da i zaposlimo nekoga, ove godine smo očekivali skok s turizmom, ali eto, došla je korona i sve poremetila. U turizmu je najbolja zarada, ono što ti prodaš na kućnom pragu, sve drugo što prodaješ zahtijeva rabate, dodatne troškove. Cijena litre za ugostiteljstvo je 110 kuna plus PDV. To je vrhunski alkohol i mislim da je to i dalje dobra cijena."
Edvin Šare i Šime Peša
Edvin i Šime
U ponudi imaju osam vrsta rakija, četiri vrste likera i Gin Puro. Na liker od rogača su ponosni jer toj biljci vraćaju ugled, kao i na liker od lokalne maraške (cjelokupnu ponudu pogledajte u videu). Tu su i rakija od jabuke, od smokve, a liker od sušene smokve nas je osobito oduševio, no upozoravamo da je riječ o ozbiljnom piću koje ima čak 33% alkohola. Zanimalo nas je kako se proizvodi.
"Riječ je o maceriranju, dakle potapanju u alkohol. Baza likera od marašaka i smokava je loza, destilat vina. Na pet do šest litara vina dobije se litra rakije. Onda se to potopi, doda se šećera, postoji formula koju smo sami iznašli, preko nekih preporuka i to stoji šest mjeseci potopljeno. Stoji u hladu, ne na suncu kako se nekad radilo, dakle u mraku i mora se miješati da se što bolje otopi. Naravno, ima tu nekih još sitnica koje idu unutra…"
"A destiliranje je od voća, recimo šljivu, koja se otkošti uz pomoć stroja i meso se stavlja u kacu, maštel, izmelje se, stave se kvasci i enzimi. Oni su skupi, ali razgrade sve do zadnjeg grama šećera. Sedam dana miješaš, držiš pokriveno, bez pristupa zraka i 21, 24 ili 28 dana, ovisi, stoji na 13 do 18 stupnjeva kako bi fermentiralo i to je to. Stroj destilira i može i do tri puta prepeći rakiju. Dobijemo 80-90 postotni alkohol. On mora odležati i onda se miješa s demineraliziranom vodom, prema formuli se spušta na željenu jačinu, slijedi filtriranje i čuvanje i to je rakija. Proces traje šest mjeseci od fermentacije do završnog proizvoda. Bilo bi dobro da odleži još četiri godine prije izlaska na tržište, da bude ona prava", napominje na kraju.
Tekst je financiran sredstvima Google stipendije.