Koliko god vam se sviđao neki stan i njegova lokacija, susjedi vam mogu uništiti život u njemu kao nitko drugi. Neki ljudi su se čak odselili iz svojih stanova zbog nemogućih susjeda, drugi razmišljaju o tome, a treći muku muče i ne znaju kako riješiti problem. Često se čini da rješenja nema jer neki ljudi jednostavno ne znaju živjeti u zgradama niti imaju osjećaj da se trebaju stišati jer nisu jedini stanari. I naravno, ne poštuju kućna pravila.
U novom serijalu ‘Susjedi iz pakla’ razgovarala sam s ljudima koji imaju ili su imali najgore moguće susjede. Ovo su njihove priče.
Lara živi kao podstanar u Zagrebu, iako joj se sviđa stan, susjedi je izluđuju pa ne može ni spavati.
Hodanje u štiklama u ponoć
Lara (29): Život u Zagrebu i nije toliko divan zbog mojih susjeda. Ne znam koje bih prvo komentirala jer mi se čini kao da u ovoj zgradi nitko nije normalan. Živim u iznajmljenom stanu u kojem su zidovi očito toliko tanki da doslovno čujem ispuštanje vjetrova u kupaonici od stanara iznad mene. Ali nije taj susjed problem, nego žena iznad mene.
Nevjerojatno mi je da postoji takva osoba. Čini mi se da se u stanu pojavljuje tek oko ponoći jer je ranije ne čujem pa lijepo svaku večer u ponoć počne hodati u štiklama i lupkati s njima pa onda počne prati suđe, gurati namještaj, čije struganje čujem kao da mi ronda netko u mom stanu, lupa sa svime i to se jako čuje, osobito jer je to vrijeme kada smo svi već u krevetu. Ne mogu razumjeti njezino hodanje u štiklama. Očito ima pločice, ali ženo, zar nisi čula za papuče?! Možda nosi klompe koje se nose u vrtu, ali u neko doba noći tuckati da toliko odzvanja i to svake večeri, meni to nije normalno, kao ni to što vuče namještaj skroz u to doba noći i to ne traje kratko nego gotovo dva sata. Zato bih isključila da možda ima kauč koji razvuče za spavanje jer se to može čuti na minutu, a ne na dva sata. Također zna od glazbe pustiti klasičnu glazbu toliko glasno, kao da je sama u zgradi.
Glasno pričanje da ne spominjem. Neki ljudi stvarno nisu za život u zgradi. Ne moramo svi čuti njihovu dernjavu jer oni ne znaju pričati normalnim tonom. I dok ja pazim do koliko sati smijem sušiti kosu ili usisavati da se ne čuje, glazbu puštam rijetko, ali nikad glasno jer sam nakon što sam živjela s cimericama, naučila sve gledati i slušati preko slušalica pa mi je ostala ta navika. Često se uhvatim i da tiše pričam na mobitel jer ne želim da me se čuje.
'Puštanje turbofolka od 19 sati do 5 sati ujutro'
Tome nije kraj. Nisam još shvatila tko to radi, ali netko puši travu svaki dan pa mi taj smrad ulazi kroz prozor u stan. Užasno, ne mogu udisati ni svjež zrak nego moram udisati nečiju travu. Dok se ekipa žali da nema para, očito za takve stvari imaju toliko da je mogu pušiti svakoga dana.
Kada sam živjela u drugom gradu s cimericama, problem je bila ekipa koja se ponašala kao da su na maturalcu, iako nisu bili klinci. Morala sam tijekom vrućih noći spavati sa zatvorenim prozorom jer ih nisam mogla slušati. Počeli bi puštati turbofolk od 19 sati pa do 5 sati ujutro i to toliko glasno da već znate da ćete imati neprospavanu noć i doći na posao kao zombi. Uz to bi išlo i užasno glasno pričanje, smijanje, ma kao da ste na maturalcu s nekom djecom, a radilo se o ljudima u tridesetima i četrdesetima. Čak su znali pričati na mobitel i pustiti na razglas pa bi se derali toj osobi jer ju jedva čuju zbog glazbe. Jedva sam čekala otići iz tog stana.
Čepiće nisam kupila niti koristila jer me bilo strah da ne bih zaspala i zakasnila na posao. Nisam to nikad prakticirala, ispričala nam je Lara.
POGLEDAJTE VIDEO: Susjedi nasilnika s Prečkog otkrili detalje višemjesečnog zlostavljanja: 'Kao da je bježala po stanu...'
