U izradu kuće uložio je sate mukotrpnog rada i ljubavi, a rezultat je doista impresivan. Buck, čije imanje graniči s obližnjom farmom na kojoj se proizvodi sir i vrhnje, kuću je iznajmio ženi, zaposlenici mljekare.
Pobornik ekološke održivosti, Buck podstanarki ne uzima novac za stanarinu, već mu mljekarica smještaj plaća u mlijeku i mliječnim proizvodima.
Prilikom izgradnje, Michael je koristio samo snagu vlastitih mišića. Sve što mu je bilo potrebno za kolibu, nosio je vlastitim rukama i na vlastitim leđima, jer nije želio zagađivati okoliš suvremenom mehanizacijom.
Koliba nema struje, ali ima tekuću vodu. Michael je preusmjerio vodu iz obližnjeg potoka. Zidove je obojao prirodnim bojama.
Koliba ima kuhinju, dnevnu i spavaću sobu.
Kuha se i grije na drva, a u kolibi postoji i udubina, u kojoj je moguće skladištiti namirnice, poput skladištenja u hladnjak.
Michael je morao potrošiti 180 eura za izgradnju, koja je trajala pune dvije godine.
"Ukoliko se kolibu održava na primjeren način, utoliko bi ovakva koliba mogla biti korištena vječno. Međutim, zapustimo li ju, pretvorit će se u zemlju iz koje je i podignuta", rekao je Michael.
