"Ja živim u otvorenom braku. Okej, da budem preciznija: Živim u nemonogamnom braku.
Ovaj pojam 'otvoreni' znači da se par može seksati i s drugim ljudima izvan braka, ali bez uključivanja emocija. S druge strane, poliamorija je odnos koji podrazumijeva seks s drugim ljudima, ali često i emocionalnu vezu s tim istim ljudima.
Za mene i mog supruga onaj 'nemonogamni' brak znači da ne pristajemo na tradicionalni seksualni monogamni odnos koji se očekuje u braku. Mi vjerujemo kako ne morate biti intimno bliski isključivo s osobom s kojom ste u braku. Nama je okej ideja seksualnog istraživanja i izvan te zajednice.
'Nikad nisam bila preveliki fan bilo kakvih zabrana. Dugo vremena protivila sam se vezivanju za ikoga na bilo koji način'
No, to za nas, barem trenutno, ne znači da zaista i spavamo s drugim ljudima.
Vidite, važnost 'otvorenog' braka za mene nije taj seks s drugim ljudima, ili sama pomisao na to da nam je dopušten seks s drugim ljudima niti planiranje seksa s drugim ljudima. Na ovo većina ljudi prvo pomisli kad im netko spomene otvoreni brak, ali sve je to vrlo često tek sekundarni dio otvorenog braka i podređeni dio onom najvažnijem aspektu: upravo samoj toj OTVORENOSTI.
Nikad nisam bila preveliki fan bilo kakvih zabrana. Dugo vremena protivila sam se vezivanju za ikoga na bilo koji način. I dok nisam imala nikakvih problema postati vjerna jednom jedinom muškarcu koji mi je uspio dočarati onu ideju 'prave osobe', uvijek sam imala neki problem s idejom 'braka'. Moj je suprug, od trenutka kad me upoznao, bio svjestan toga da ja nisam tradicionalna djevojka, stoga nikad nismo ni pomišljali ni na što drugo osim na nemonogamni brak. No, moram priznati kako je bilo prilično komplicirano do kraja se priviknuti na ideju takvog braka, iako sam znala da to želim.
Moj suprug i ja oboje smo silno željeli što je kvalitetnije moguće razumjeti potrebe jedno drugoga, kako bismo bili sigurni da će naš brak uspjeti. Ja sam pokušala srušiti vlastite barijere koje sam imala spram vezanja za jednu osobu, kako bi naš brak bio što je moguće ljepši. On se trudio shvatiti što to znači 'nemonogamni' odnos, kako bismo oboje mogli otvoreno živjeti onako kako to želimo.
'Našla sam se sama u našem uskoro zajedničkom stanu i doživjela kaotičan napad panike kad sam shvatila da se zbilja udajem'
Sve nam se to nekako skupilo tjedan dana prije vjenčanja. Jednog ponedjeljka poslijepodne našla sam se sama u našem uskoro zajedničkom stanu i doživjela kaotičan napad panike zbog činjenice da se zbilja udajem. Moje 'ludilo', kako sam to nazvala, nije imalo nikakve veze s njim kao osobom - krivac je bila ta institucija braka, bio on otvoren ili ne.
Pokušala sam o tome pisati u svoj dnevnik. Pisala sam poruke svojoj sestri. I nekim prijateljicama. Svi su mi dali pokoji dobar savjet, ali uglavnom su se svi složili da bih se trebala suočiti s tim svojim 'ludilom' i ne spominjati ga svom budućem suprugu, kako i on ne bi doživio panični napad ili bio povrijeđen.
Pokušala sam ih poslušati, ali nisam uspjela. Nazvala sam svog tada još uvijek zaručnika i rekla mu, na što je moguće ljepši način, da potpuno paničarim i da ga trebam pored sebe. On je, iako je tada imao hrpu toga za obaviti prije svadbe, odbacio sve obveze i došao do mene. Zatim smo sjeli i razgovarali.
'Na kraju mi je bilo neizmjerno drago što nisam poslušala savjete prijatelja i obitelji i što sam svog supruga pustila u svoje ludilo'
Razgovarali smo o tome kako ja samu sebe dugo vremena nisam vidjela kao 'materijal za brak' i kako nisam sigurna hoću li se s time moći nositi. Razgovarali smo o tome koliko mi je nemonogamni odnos važan, ali i o tome koliko je taj pojam njemu nov i nepoznat. Razgovarali smo o tome koliko vezanje za jednu osobu - bilo brakom, obiteljskom vezom, pa čak i prijateljstvom - može biti zastrašujuće i koliko me takve stvari guše te sam mu otvoreno rekla kako će mi biti potrebna njegova pomoć i njegovo razumijevanje činjenice da ću ponekad neke stvari htjeti napraviti i istražiti sama, posebno u tim najtežim trenucima. Razgovarali smo o tome kako će izgledati brak u kojem nam je dopušteno biti seksualno intiman s drugim ljudima i kako ćemo tim nemonogamnim svijetom uspjeti ići jedno uz drugoga.
Tada mi se činilo da smo razgovarali o svemu čega smo se mogli sjetiti. I na kraju mi je bilo neizmjerno drago što nisam poslušala savjete prijatelja i obitelji i što sam svog supruga pustila u svoje ludilo.
'Smatram kako na ovaj način mogu najbolje izgraditi smislenu vezu, povjerenje i ljubav sa svojim suprugom'
Shvatila sam da mi se 'tradicionalne' veze nisu sviđale ponajviše zato što se pod tim pojmom uvijek nekako podrazumijevaju te 'previše pristojne fikcije'. Volimo se hvaliti time kako su nam naši partneri najbolji prijatelji i kako im govorimo 'baš sve', ali to je istinito samo do određene granice. Možda im otvoreno govorimo koji nam je glumac na televiziji zgodan, ali im sigurno ne govorimo da bismo voljele saznati kakav bi bio seks s onim preslatkim konobarom iz obližnjeg bara. Možda im otvoreno govorimo o tome kako nas užasno guši sav stres na poslu i sve obveze odraslog života s kojima se moramo nositi, ali im sigurno ne govorimo o tome kako nas isto toliko guši ta ideja monogamije koja nam je nametnuta. Čak smo spremni otvoreno im reći kad nam je potrebno malo prostora u vezi, ali im sigurno ne govorimo o tome kako taj prostor možda podrazumijeva prvi spoj s nekim drugim.
I stoga, da, ja sam u otvorenom braku, ali trenutno niti ja niti moj suprug ne spavamo ni s kim drugim. Kad god to bilo tko od nas ipak poželi, o tome ćemo otvoreno i iskreno razgovarati, jer istina je da sam ja u ovakvom otvorenom braku iz razloga što mi na najbolji mogući način dopušta da izgradim smislenu vezu, povjerenje i ljubav sa svojim suprugom."
Izvor: Pop Sugar
