"Nekad sam pronalazila malo utjehe u svom priznanju činjenice da me moj bivši dečko varao. To što sam javno objavila svoju ulogu žrtve pomoglo mi je vratiti barem neki manji dio moći i samopouzdanja, bez kojih sam prvotno ostala nakon toga što mi je učinio. Bio je to jednostavan odgovor na pitanje 'Zašto ste prekinuli?', zbog kojeg sam ja ispala ranjena, ali pravedna strana, a on je ispao prevarant i netko tko ne zaslužuje nekoga poput mene. A djevojka s kojom sam ga uhvatila? Ona je ispala jadna.

Nikad nije bilo dovoljno okriviti muškarca koji me varao. Nije mi bilo dovoljno samo to da mi moje prijateljice kažu koliko je moj bivši grozan, već sam trebala čuti koliko sam ja ljepša, duhovitija, pametnija nego ta druga djevojka s kojom smo ga vidjele te noći, nakon koje je uslijedio naš prekid. I prihvaćala sam sve te podcjenjivačke komentare na račun osobe o kojoj zapravo ništa nisam znala.

"Samo smeće može izaći s nekime tko već ima partnericu", govorila je jedna moja frendica, a ja sam se, naravno, svaki puta složila. No, iza tog svog ogorčenog stava, zapravo sam bila svjesna da ta druga žena uopće nije kriva za njegove postupke. Ona me nije ni poznavala. No, to što sam je mrzila zajedno s njim sve mi je nekako barem malo olakšavalo.

Nagovorili su me da ga potražim na internetu. No, ono što sam otkrila prilično me šokiralo

Godinama kasnije, i prijatelji i kolege su me kritizirali što sam sama sebe uvjerila da ga ni u kom slučaju ne smijem potražiti na Googleu. A ja sam zatim popustila pod pritiskom i pomislila kako mi to kratko digitalno stalkanje i neće mnogo nauditi. No ono što sam otkrila bilo je da su laži i prevare, kao i njegova veza s tom ženom, trajali mnogo dulje, a ne samo one jedne večeri kad sam ga uhvatila.

Ono što sam otkrila zapravo mi je ukazivalo na to da mu je ona bila djevojka. No, problem je bio što je to bilo u isto vrijeme kad sam mu i ja bila djevojka.

Pronašla sam neke snimke njih na zajedničkom romantičnom putovanju na Arubu, i bilo je to u ono vrijeme kad mi je rekao da je na nekom poslovnom putu. (Da, očito ne postoji takvo što poput poslovnog putovanja na Arubu, trebala sam to i ranije zaključiti.) Vidjela sam i njihove fotografije s njegovim roditeljima, koje su zapravo bile identične našima, samo ste nju trebali zamijeniti sa mnom. Nazvao ju je svojom djevojkom na isto Valentinovo kada je tako nazvao i mene. A sve se to događalo u vrijeme kad smo gotovo svakodnevno bili zajedno, spavali zajedno, kad smo svake večeri zaspali jedno pored drugoga ili razgovarajući na mobitel. No, što sam više dokaza o njihovoj vezi pronalazila online, to sam sve više sumnjala u svoju, dosad čvrstu, stranu priče. Gdje je ona bila svo to vrijeme kad je on bio sa mnom?! Bila sam prilično uvjerena da jedna osoba ne može imati takav odnos s dvije osobe u isto vrijeme, bez da i jedna od njih primijeti da je nešto u cijeloj priči sumnjivo. No, dokaz da je ona cijelo vrijeme bila ondje zapravo mi je bio pred nosom. I dobivala je jednaku količinu pažnje i ljubavi za koje sam mislila da su samo moje...

Nisam mogla prestati razmišljati o njoj, dok sam zapravo htjela biti ljuta na njega, dok sam htjela mrziti njega

Htjela sam biti ljuta zbog svega. Htjela sam ga ponovno zamrziti. No, umjesto toga, jednostavno nisam mogla prestati razmišljati o njoj. Kad sam ih te večeri, prije toliko mnogo godina, vidjela vani zajedno, nisam mogla disati. Otrčala sam u kupaonicu i povratila; toliko je snažna bila moja reakcija na njegovu izdaju. Pa čak i nakon njegova priznanja koje je uslijedilo sljedeći dan, praćeno mjesecima pokušaja iskupljenja, on se nije prestao viđati s njom (barem ako je suditi po objavama na Facebooku).

Osuđivala sam ga, ali sam isto tako osuđivala i nju. Govorila sam da je ona razaračica domova (tehnički gledano, razaračica iznajmljenih stanova), da je drolja i govorila ružne stvari na račun njenog izgleda i nedostatak dobrog stila. Sav sam bijes fiksirala na nju, zato što sam joj vidjela lice, vidjela sam kako ga je gledala one noći kad sam ih uhvatila, i bila sam nesposobna drugačije reagirati u datom trenutku. Umjesto toga, ja sam toliko dugo, dulje nego što to volim priznati, pokušavala iznova oživjeti onu noć kad sam bila vani s prijateljicama. "Sjećate se koliko joj je bila masna kosa?", govorila bih. Kritizirale smo njeno lice u obliku mjeseca, njen iskrivljeni razdjeljak, njene tetovaže, govorile smo da je vjerojatno užasna u krevetu. Svaka sitnica koja je nju omalovažavala na neki je način ublažavala prijezir koji sam osjećala prema njoj samo zato što postoji. Nisam mogla vjerovati da me samo to otkriće da ona postoji uspjelo toliko snažno povrijediti, i bila sam nemoćna povratiti svoje nekadašnje ja. Ali umjesto da sam za sve krivila muškarca koji je u isto vrijeme bio i sa mnom i s njom, govorila sam sebi da je ona bila ta koja je uništila moju vezu.

Vrijeđanjem nje htjela sam podići vlastito samopouzdanje. No, nije mi se svidjelo u kakvu sam se osobu pretvorila

No, ta kratka povećanja samopouzdanja koja bi uslijedila nakon tračanja te žene s prijateljicama, nisu bila vrijedna toga u što su me pretvorila. Za to koliko sam bila slomljena i povrijeđena bio je kriv isključivo on, on je bio kriv za moje slomljeno srce i za to što nisam znala bolujem li možda od kakve spolno prenosive bolesti. Nije trebalo biti bitno je li s njom bio jednom ili se s njom redovito viđao. Trebala sam biti pametnija od toga da razapinjem drugu ženu za nešto što mi je napravio muškarac kojem sam vjerovala.

Okriviti drugu ženu ponašanje je koje se u našoj kulturi slavi i ohrabruje te se također često naglašava i u sadržajima popularne kulture... Sjećate se "Becky with the good hair", nakon što se dogodila premijera Beyonceina albuma Lemonade...

Stvorili smo to neko ozračje mržnje prema 'drugim ženama', a na neki način tu mržnju smo zapravo usmjerile i prema samima sebi, kao što je to bio slučaj u seriji Seks i grad. Ženstvenost i feminizam trebali bi značiti da žene podržavaju jedna drugu, a ne radimo to time što spavamo s dečkima ili supruzima drugih djevojaka. Čak i ako je do toga došlo slučajno, užasna si osoba i ne zaslužuješ poštovanje do kraja svog života. Dok s druge strane muškarci "otkrivaju sami sebe" i "griješe", pa se zatim zbog svega pokaju. Oprostili smo Faci iz Seks i grada, oprostili smo Jay-Ziju, zato što su oni (navodno) shvatili što su napravili i priznali svoje greške. Ali poprijeko gledamo na žene koje su također bile dio njihovih nedjela. Žene ne smiju sumnjati. Mi ne dobivamo priliku za iskupljenjem.

Ja nisam oprostila čovjeku koji me prevario. I ne znam je li ta druga žena znala išta o njegovoj vezi sa mnom, ne znam je li znala da je muškarac, kojeg je ona smatrala svojim, i meni govorio da me voli više od bilo čega na ovome svijetu. Ne znam je li vjerovala njegovim isprikama kad je mene odlučio voditi na obiteljska okupljanja i upoznati me sa svojim roditeljima te me predstaviti kao njegovu djevojku. Samo znam koliko je grozno iskustvo (za mene) bilo saznati da me varao s njom. I bez obzira na to je li znala da ja postojim ili ne, nadam se da je naučila kako i ona zaslužuje nekog mnogo, mnogo boljeg."

Izvor: Elle