Premda je Clara Zetkin još davne 1907. godine organizirala prvu međunarodnu konferenciju žena, borba za ravnopravnost spolova ne prestaje. Žene su još uvijek zakinute za svoja prava. Na rukovodećim mjestima i dalje su muškarci brojniji, a činjenica je i da su za isti posao često više plaćeni od žena. Doduše, nije baš kao 1907., ali razlike još uvijek postoje.
Evo baš friški primjer bivše ministrice Mirele i prvog potpredsjednika Vlade Radimira, od milja zvanog Ratko.
Zašto je Radimir Ratko, a Mirela nije Miki?
Već na prvu se vidi da je ON u prednosti. Iako ne znam kome je on još mio, osim Zoranu (od milja zvanom Zoki), ipak ima simpatičan nadimak, koji njegovu osebujnu karakteru daje jednu toplu ljudsku notu.
Mirela je Mirela i nju nitko od milja ne zove Miki ili Micika naprimjer. Dobro, čisto sumnjam da bi pobijedili na izboru za miss i mistera simpatičnosti, ali da budem iskrena, meni su simpatični svi koji svoj posao rade kako treba, osobito ako se za njihovu plaću izdvaja iz moje plaće.
Dakle, Ratko je za mene Radimir, a Zoki Zoran.
Ta Mirela je zbog pokušaja posredovanja da supruga njezinog stranačkog kolege ostane na poslu – smijenjena. Taj Radimir također je lobirao za svog stranačkog kolegu. To je išlo do te mjere da je galamio i prijetio smjenom Mirelinom pomoćniku, a derao se i na Mirelu, te ju je čak ščepao za ruku.
Zoranu je to posve u redu, pa za istu grešku koju je počinila Mirela, a potom i Radimir (samo što ju je malčice doradio prijetnjama, galamom i 'hvatanjem'), Radimir ne biva smijenjen. Možda stvar i jest u tome što si Mirela nije dala toliko truda, pa svoj e-mail nije nakitila bahatošću, ucjenama i provjerom znanja tipa 'znaš li ti tko sam ja'?
Mirela, to je za tvoje dobro!
Uvjerena sam da bi Zoran na cijelu tu situaciju gledao potpuno drugačije da se recimo zove Zorica. Tada bi za Mirelu imao puno više razumijevanja.
Pitanje bi li se Radimir usudio tako za ruku ščepati Zorana, koji nije žensko, posve mi je besmisleno. S obzirom kako se Zoran ponaša prema njemu, čini se da Ratko Zokija drži za neko puno osjetljivije (neću reći muževnije) mjesto. Al' to su valjda neka muška posla koja ja kao žena ne mogu dokučiti ni shvatiti.
Radimirovo urlanje na Mirelu i primanje za ruku vidio je i potpredsjednik Vlade i ministar regionalnog razvoja i fondova Europske unije Branko Grčić.
On je pak izjavio da je sve to doživio više kao šalu. Čudan smisao za humor ima, što jest jest. Nadam se da se tako ne šali i doma sa ženom. Čekala sam samo da svoju izjavu poentira genijalnim zaključkom 'da je to bilo za njezino dobro'.
Trebala se ponijeti kršćanski
I dok njih trojica ne vide ništa sporno u takvom ponašanju, Mirela tvrdi da joj nije bilo svejedno. Vjerujem joj. Pa kome bi, pobogu, bilo ugodno da se grdosija od oko dva metra visine i preko 100 kilograma urličući obruši na njega, a kamoli nju?!
A možda je Mirela pogriješila jer se prema Radimiru nije ponijela nimalo kršćanski. Drugi put, Mirela, kad te Radimir primi za jednu ruku, a ti mu pruži i drugu. Jer da si tako učinila prvi put, očito je da bi još bila ministrica. Ovako, em si smijenjena, em si žensko, a oni jedan, drugom i trećem drže stranu. A Radimirov stranački kolega dobio je mjesto za koje se on tako zdušno borio.
Ovo je 2012. godina i nakon 105 godina se sirota Clara Zetkin zasigurno okreće u grobu poput ventilatora.
