Zorica Kondža prošlu godinu pamtit će po vjenčanju sina Tonija, a te je godine u Lisinskom proslavila i 35 godina karijere. U intervjuu za RTL prisjetila se tog koncerta, a progovorila je i o kolegama, ljubomori i isticanju na sceni.
"Dva koncerta napraviti u Lisinskom, mislim da je to veliki uspjeh za svakog pjevača, pogotovo kad oba koncerta napravite onako kako treba i kad vidite da publika iz dvorane izlazi zadovoljna, da vas još prati, da vam još plješće... Ta sjećanja me još uvijek drže, a glazba i koncerti mi strašno nedostaju", rekla je pjevačica.
'U svojoj branši sve ljude jako poštujem'
Istaknula je da nikad nije bila ljubomorna na svoje kolege, no neke stvari su je smetale.
"Bila sam samo ljuta na kolege koji su počeli pjevati, ali nemaju ni talenta ni glasa, snimaju spotove, izlaze ploče, mediji im daju prostora, menadžer ih gura. To me ljutilo, što nema kriterija. Rekla bih sama sebi 'pa je ne bih od srama izašla pred ljude i pjevala da me netko kritizira i da sam loša', 'tko te posl'a', 'di si zalut'a'“. Kad sam bila mlađa to mi je smetalo, zašto ta osoba pjeva, pa je l' mu tko to rekao da ne zna raditi. Danas ne, uopće o tome ne razmišljam, samo kažem 'ćerce moja, ne znaš što te čeka", ispričala je.
Dodala je da je prepoznatljivost na sceni jako važna. "Vi kad čujete Josipu Lisac, ne možete se zabuniti i reći 'tko je ovo'. Ili Gabi Novak, Tereza... To su specifični glasovi, ne zato što toliko godina pjevaju, već su zacrtali svoj prostor. Tako isto mislim da ja imam svoj prostor i nemam problema s time da mislim da će netko ući u taj moj prostor i ugroziti me, da bi bila ljubomorna. Svakoga poštujem, tko stavi svoj plakat za koncert na zid, i tu uđe 300 ljudi, mislim da to treba poštivati. Publika ima pravo imati svoga pjevača i obožavati svog pjevača. Treba poštivati i ni na koga biti ljubomoran. U svojoj branši sve ljude jako poštujem, jer to nije lako", kazala je.
'Volim svoj Split, Hrvatsku, naš mentalitet, našu tradiciju'
Tijekom karijere joj je, tvrdi, najvažnije bilo da otpjeva dobru pjesmu koja će se svidjeti ljudima.
"Ja sam oduvijek pripadala glazbi, ona mi je bila jako važna, nisam mislila da bi trebala izgledati kao Marilyn Monroe jer nisam ona, ja sam Zorica Kondža i upravo sam tako izgledala. Nisam imala plan da se svidim na takav način. Bilo mi je najvažnije da otpjevam dobru pjesmu, da se ljudima svidi. Da interpretacijom i načinom kojim ja tu pjesmu prenosim njima. Kad vidim sebe sa šilcevima, minicama, jednostavno nisam taj tip. Pogotovo kad sam počinjala to, to bi tada bilo vulgarno. Meni su uzori bili velike pjevačice, Madonna mi nije bila uzor. Svakog čuda za tri dana dosta, to je danas postalo normalno. Ne gledaju svi na to blagonaklono", ispričala je.
Zorica je triput odbijala inozemnu karijeru, i to u Londonu, Americi i Njemačkoj.
"Uvijek sam nekako, ako mogu grubo kazati, igrala na sigurno. Nisam se sigurno voljela kockati sa životom, to bi trebao biti moj život. Sve sam to obišla, no ja sam dosta vezana i staromodna što se tiče tih stvari. Volim svoj Split, Hrvatsku, naš mentalitet, našu tradiciju. Ništa me nije fasciniralo. Istina, kad sam vidjela New York, prepala sam se. Da ja ovdje živim? Da se sutra zaljubim ovdje? Da mi se djeca ovdje rode? Koja je to brzina, pa ja sam još Dalmatinka, 'pusti me stat', daj da popijem svoju kavu u miru. Tamo nitko nema vremena. Tamo sam prvi put shvatila rečenicu 'vrijeme je novac'. Takav način života mi ne bi odgovarao, ništa se nisam zanosila. Inače sam vjernik, i kažem, tako je trebalo biti. Osjećam da me Božja ruka vodi kroz život. Uopće ne žalim za tim. Malo mi je žao Münchena. Na taj način sam razmišljala, ali zato što bi i dalje mogla biti u Hrvatskoj, na toj relaciji. Uspjela bi se snaći. Ali kad pogledam što se dogodilo nakon toga, uopće ne žalim, tako je trebalo biti. Ja sam se udala, imam tri sina, imam svoju karijeru, 35 sam proslavila, i dalje imam svoju publiku, i mislim da ne bi trebala tražiti više. Sve je kako treba", zaključila je.