Vlatka je u 52 godine skupila brojne duboke rane i od frajera i od javnosti. Ali nema lažnu skromnost, i to joj ne opraštaju

Vlatka Pokos rođena je 22. ožujka 1970. godine u Austriji, a cijelo svoje djetinjstvo provela je u Sokolovcu kraj Koprivnice. Iako joj se otac preziva Vuković, odlučila je uzeti majčino djevojačko prezime - Pokos. Nakon pobjede na festivalu “Prvi glas Koprivnice”, seli se u Zagreb i započinje svoju glazbenu karijeru. Srebrnim krilima pridružuje se 1989. godine, a s njima će provesti narednih pet godina. Brzo su stekli i svjetsku slavu pa su često znali nastupati i u Americi, Australiji, ali i ostatku Europe.

Nakon Srebrnih krila, dobila je angažmane u popularnim zabavno-glazbenim emisijama – "Sedma noć”, "Pretežno vedro", "Zlatni gong" i slično. Uz sve svoje televizijske angažmane, marljivo je radila i na svojoj glazbenoj karijeri pa je često nastupala i na festivalima poput Zadarfesta, Hrvatskog radijskog festivala, Dore i CMC festivala.

Ipak, javnost je pamti i po nizu nesretnih ljubavnih veza, koje su većinom završile okrunjene hiperboličnim napisima u novinama. Više je godina bila u vezi s Antoniom da Silvom, a potom sedam godina s poduzetnikom Zlatkom Maletićem. Vlatka je nakon prekida s Maletićem tvrdila da je zbog njega zapostavila svoju glazbenu i voditeljsku karijeru, zbog čega je navodno pretrpjela materijalnu štetu. Maletić je na sudu zanijekao njezine tvrdnje, ustvrdivši se radilo o "emotivno-seksualnoj vezi", te da je u isto vrijeme održavao slične veze i s drugim djevojkama. Rekao je i da nije istina da nije podržavao njezinu glazbenu karijeru, što je argumentirao tvrdnjom da je uložio 65.000 njemačkih maraka u njezin album objavljen 1998. godine. U interjuu za Večernji list Vlatka je o svojim bivšim dečkima govorila ovako: "Moj prvi dečko, s kojim sam bila od 20. do gotovo 25. godine bio je mulat, maneken Antonio da Silva. To je bila ljubav na prvi pogled, živjeli smo zajedno u Zagrebu. Čak ga je i moja baka prihvatila i rekla je da sliči Muhamedu Aliju. Poslije njega upoznala sam najveću ljubav u životu – Zlatka Maletića s kojim sam bila oko sedam godina. Bili smo premladi, voljeli smo se strasno, intenzivno i na kraju prekinuli. Nije bio pravi trenutak za nas. Želim da mi se takva ljubav ponovi".

Ipak, hrvatskoj se javnosti najviše u sjećanje urezala njezina veza s Josipom Dikanom Radeljakom, s kojim je 2001. godine ušla u romantičnu vezu. Dikan je tada iza sebe imao već dva braka - s Bebom Lončar i pokojnom Enom Brgović. Tri godine kasnije su se zaručili, a 2006. godine su se i vjenčali na Karibima. Nakon samo godinu dana "ljubavnog raja", par se razveo, a ni novine ih nisu štedjele. Nakon raspada braka,dočekao ju je i još jedan veliki životni udarac - spontani pobačaj. Osim njezine obitelji, u tim teškim trenucima uz Vlatku je bio njezin tadašnji dečko Željko Radolfi, nećak pjevača Davora Radolfija, s kojim je živjela nakon razlaza s Radeljakom. Tek je prošle godine otkrila detalje o tom nemilom događaju: "Vjerujem da svaka žena, kad potvrdi trudnoću, počne zamišljati svoju bebu i svoj budući život. Iako sam bila jako uplašena, podstanar, bez ikakve imovine i bez ikakve podrške to dijete za mene je predstavljalo blagoslov i svjetlo u mome životu. Neke detalje sam zakopala duboko u svoju podsvijest, a ostao je samo osjećaj ogromne tuge, očaja i beznadežnosti kad mi je moja ginekologinja, danas nažalost pokojna Višnja Latin, nakon devet tjedana trudnoće rekla da maleno srce više ne kuca. Obuzela me tuga, osjećaj nemoći, osjećaj gubitka i suze koje su tekle danima… U nizu užasnih događaja gubitak djeteta zadao mi je strašan udarac", rekla je za Gloriju.

Pet godina kasnije, Vlatki je dozlogrdilo i odlučila je objaviti autobiografiju pod nazivom “Život u raju”, u kojoj je opisala svoj život s Radeljakom. U jednoj od svojih Instagram objava Josipa Radeljaka nazvala je bijednim, usamljenim starcem, monstrumom i ustašom i optužila ga da o njoj širi "degutantne laži": "Jedan bijedni, zli, usamljeni starac koji je iz nekog nedokučivog svemirskog razloga imao tu sreću da me ikada dotakne i zove svojom, otkako sam ga zbog njegove sotonske zloće ostavila, prosipa degutantne laži i uvrede na moj račun posljednjih dana, iziritiran samim mojim postojanjem. Iziritiran mojom ljepotom i hrabrošću da govorim istinu. Ljigavi, bijedni tip koji se davnih dana zaljubio u jednu prekrasnu Srpkinju, svjetsku klasu, nedostojan jednog njezinog pogleda. Predivna žena kojoj je pokušao uništiti život, iako mu je podarila sina. Isti tip bio je velika Jugoslavenčina, družio se s intelektualnom elitom u Maderi u Beogradu i slično. Tada je to bilo moderno. Ista Jugoslavenčina pretvorila se u najvećeg ustašu, iako se do 1991. nazivao Jugoslavenom. Za razliku od mene, malene Hrvatice, što sam oduvijek bila i ostala", napisala je tada Vlatka.

U istoj se objavi dotakla i odgoja njegove kćeri Lane: "Svemirski razlog našeg nesretnog susreta bila je jedna malena, prelijepa djevojčica, koja je izgubila majku. S ljubavlju i totalnom posvečenošću, odgajala sam je šest godina; najljepših u mome životu. I da, prekrasno sam je odgojila, ponosna sam na nju…U mome srcu i mojoj duši ona je još uvijek moja malena djevojčica, još uvijek moja duša pati i plačem za njom. Puno češće nego što je monstrum koji joj se naziva ocem, u stanju shvatiti. Ja nju volim i ona to zna. Ona je moje jedino dijete i znam da osjeća koliko je volim. Ona zna. Sve te ružne riječi koje sluša od svoga oca dugih 12 godina, ne mogu zatrovati njeno nježno i čisto srce. On ne razumije da ne može pobijediti ljubav. On ne zna što je ljubav. Ili, ne bojati se ničega. Ni smrti", napisala je Vlatka, a na samu objavu reagirao je i Dikan: "Pa kako ju nije sram pisati da je ona odgojila moju kćer. Da je to istina moja bi kći bila danas u Vrapču a ne na studijama prestižnog univerziteta Bocconi u Milanu. I to ne preko veze upisana već samo zbog odličnih ocjena na MIOC-u u Zagrebu. Pa ta je obična namiguša, napuštena od majke i oca, odgajana od jadne siromašne bake u pustom seocetu pokraj Koprivnice, tukla je divljački moju kći Lanu skoro svaki dan. Ja za to nisam saznao sve dok me u osnovnoj školi nisu upozorili na uplakanost i suze malene svakim danom pri dolasku u školu, gdje ju je ona jedno kratko vrijeme vozila. Ostao sam tada kod kuće, otkazao odlazak na posao i kada sam se osobno uvjerio da je to ipak gorka istina – jedna precizna (simbolična) noga u guzicu bilo je minimalno od mojeg poštovanja koje sam gajio prema toj glupoj kokoški".

Dikan je tada izjavio i kako su Vlatku od zatvora, nakon DORH-ove otužnice podignute po službenoj dužnosti, spasile Jadranka Sloković i dr. Buljan Flander, upraviteljica Poliklinike za zaštitu djece, kojoj je prvoj podnio prijavu o zlostavljanju. S druge strane - i Vlatka je javno progovorila o njegovu zlostavljanju. U svojoj knjizi otkriva da su se prvi put vrlo burno posvađali te prekinuli nakon večere kod Petra Graše, na kojoj su bili i Ivana Banfić te njen tadašnji suprug. Vlatki jesmetalo što je Ivana cijelu večer Dikanu šaputala na uho, zbog čega je narednog jutra napravila ljubomornu scenu, a on je ju je zbog toga udario.

Prošle je godine Dikan gostovao u Podcast Inkubatoru u kojem se osvrnuo i na svoj brak s Vlatkom Pokos: "Moram biti zahvalan toj Vlatki jer ona je imala dovoljno hrabrosti da stupi u vezu sa mnom. U vezu sa ludim, s čovjekom koji je potpuno u mraku. Moram priznati, ona mi je na neki način pomogla u liječenju mog ludila", rekao je tada te dodao kako svatko tko je pročitao Vlatkinu knjigu može samo zaključiti kako je ona luda. Tom je prilikom otkrio i zašto ju je odlučio izbaciti iz stana u kojem su živjeli na Cvjetnom trgu u Zagrebu: "Nisam ja nju potjerao na ulicu zato što sam ja lud, nego zato što mi je ona tukla dijete" - rekao je u Podcast Incubatoru.

Nakon Radeljaka zaljubila se u Kanađanina hrvatskog podrijetla, Ivicu Biljana, no veza nije dugo potrajala. Prije nekoliko dana je za Večernji list rekla: "Ponosna sam što nijednom muškarcu i primitivnom društvu nisam dopustila da me unište, ni psihički ni fizički. Ponosna sam što sam završila dva fakulteta u zrelim godinama i što mi ne trebaju tone šminke, ekstenzija i umetaka kao većini današnjih 'ljepotica'. Ponosna sam na svoje bore smijalice, one su moj život i ja ih volim. Ponosna sam na svoje tijelo, a još više na vedar duh i optimizam. I svjesna sam da to izaziva toksičnu zavist".