U svijetu koji često nameće društvene norme, Riva Pauletić, kći poznatog hrvatskog novinara i putopisca Roberta Pauletića,primjer je žene koja ruši barijere i živi život po vlastitim pravilima. Kao velika ljubiteljica putovanja, odlučila je istraživati svijet sama, dok istovremeno gradi karijeru na društvenim mrežama. Njena strast prema putovanjima, modi i ljepoti postala je inspiracija za tisuće pratitelja koji prate njezine avanture. Za Rivu, putovanja su mnogo više od prilike da vidi nova mjesta. Svaka destinacija koju posjeti pruža joj priliku za osobni rast, otkrivanje novih kultura i, najvažnije, upoznavanje novih ljudi. Pored ljubavi prema avanturama, Riva je strastvena i oko mode i ljepote, a u nastavku vam donosimo intervju s ovom mladom i ambicioznom influencericom.
Za početak – kako ste?
Odlično, hvala na pitanju. U nekoj sam mirnijoj fazi nakon udarnog ljetnog tempa. Sada sam se posvetila poslu, bližnjima i planiranju novih avantura. Trenutačno vrijeme provodim u Zagrebu, koji mi je najljepši u ovom periodu godine.
Ljubav prema putovanjima naslijedili ste od oca, novinara i putopisca Roberta Pauletića, ali zanimljivo, najviše volite putovati sami. Je li Vas strah? Koja je najopasnija država koju ste posjetili?
To pitanje često dobijem, i lagala bih kad bih rekla da nikad nisam osjetila strah na putovanjima na koja putujem sama. Ipak, češće je prisutno pozitivno uzbuđenje i adrenalin. Takva putovanja su mi dežurni krivci za pobjeđivanje raznih strahova i srama, zato ih i preporučujem svakome. Kada je riječ o najopasnijim državama, mislim da bi to bila Kenija iako tamo nisam išla sama. Kada idem sama, biram donekle sigurne lokacije, barem dok u potpunosti ne ovladam tim područjem.
Postoji li destinacija na koju se uvijek rado vraćate? Ili pak, ona koju ste posjetili i više joj se ne planirate vratiti?
Apsolutno, Italija je država kojoj ću se vraćati iznova i iznova. Brojim više od deset odlazaka u tu zemlju, i nikada mi nije dosta. Također, nakon posjeta Norveškoj ovog ljeta, stalno razmišljam o povratku. Ne postoji lokacija koja me toliko razočarala da se nikad ne bih vratila, ali najbliže tome mi je bila Mađarska. Bilo je zanimljivo posjetiti je, ali me i ne vuče da se vratim. Poznavajući svoj život, sad kad sam ovo rekla, sigurno će se dogoditi upravo suprotno, i završit ću ponovno tamo.
Koji su najvažniji izazovi s kojima se suočavate pri prilagodbi lokalnim običajima i jezičnim barijerama?
Nekada mi teško padne kada sam u sredini gdje se slabo govori engleski jezik s obzirom na to što jedino njime baratam u potpunosti. To može utjecati na kvalitetu razgovora i povezivanja, pa su tako neka potencijalno lijepa poznanstva propala zbog jezične barijere. S druge strane, po prirodi sam dosta prilagodljiva, pa se brzo naviknem na tuđu kulturu i običaje. Trudim se ne shvaćati takve stvari kao izazove, već znatiželjno učiti o lokalcima i o njihovom načinu života. Od svake nacije sam izvukla nešto što mi odgovara i implementirala to u svoj život.
Možeš li izdvojiti neku zemlju ili regiju koja Vas je potaknula na promjenu načina razmišljanja?
Teško je izdvojiti konkretno zemlju jer mene svaka država na svoj jedinstveni način promijeni. Svaki stranac koji postane prijatelj i pokloni mi uvid u svoj svijet i kulturu za mene čini znatnu razliku i širi moje vidike. Sva putovanja naučila su me cijeniti i vrijeme provedeno kod kuće, u svom miru, na svom kauču. Kako kažu - svugdje pođi, kući dođi. Ima nešto čarobno i u ovoj našoj Hrvatskoj.
Kako balansirate između posla i putovanja, pogotovo ako često putujete?
To pripisujem činjenici da radim za sebe, što olakšava slaganje rasporeda i donosi veću fleksibilnost. Od malena sam radila na tome da jedan dan budem svoj šef i iznimno sam zahvalna na činjenici da se to i ostvarilo. S druge strane, kao privatniku mozak stvarno radi cijeli dan pa mi putovanja dođu kao ispušni ventil i potreban predah od svakodnevice.
Jeste li ikada doživjeli kulturološki šok na nekom putovanju?
Bilo je puno zanimljivih situacija, a prva koja mi pada napamet se dogodila u Milanu prošle godine. Bila sam stvarno u puno izlazaka i afterpartyja, ali mi nitko na kućnom druženju nakon partyja nije ponudio espresso! Za njih stvarno vrijedi ona glasina da piju kavu u svako doba dana, pa tako i u dva ujutro uz vino.
Postoji li neka specifična destinacija koju želite posjetiti, a još niste imali priliku? Što Vas privlači na toj destinaciji?
Jako mi je zanimljiv Černobil, jer sam inače veliki ljubitelj napuštenih prostora. Nadam se da ću jednom u životu imati priliku otići tamo. Novi Zeland me također veoma zanima zbog zapanjujuće prirode. A kad već spominjem prirodu, bilo bi lijepo obići i Veliki koraljni greben.
Koji Vam je savjet tata dao prije nego što ste se zaljubili u putovanja?
Kako smo često zajedno putovali, imala sam priliku učiti kroz praksu što mi je sigurno značilo više za razvoj na tom polju od standardnih savjeta. Naučila sam još u djetinjstvu kako se snaći na aerodromu, kolodvoru i u raznim neplaniranim situacijama. Zato sada nemam problem sa snalaženjem i putovati mi je prirodno kao otići u trgovinu.
U posljednje vrijeme često svoja putovanja dijelite na društvenim mrežama. Želite li u skorije vrijeme graditi karijeru travel influencera?
Dijeljenje sadržaja s putovanja za mene predstavlja veliko ispunjenje, a imam i sjajan odaziv jer ljudi vide da stvarno volim to što radim. Nastojim što realnije prikazati neke zanimljive i smiješne situacije koje mi se dogode, a opet zadržati ljepotu trenutka i ne pretjerivati s korištenjem tehnologije jer ipak putujem prvenstveno radi sebe. Kada je riječ o sadržaju, ne vjerujem da bih se bazirala isključivo na putovanjima s obzirom na to da se ne želim odreći svoje ljubavi prema ljepoti i transformacijama. Objavljujem po osjećaju i o onome što mi se stvarno događa u trenutku, i drago mi je da pratitelji prepoznaje autentičnost.
Je li teško financirati putovanja?
Ovisi kako putuješ. Rekla bih da su moja putovanja poprilično low-budget, iako se ponekad počastim i s malo luksuza. Letova danas stvarno ima jako povoljnih, povoljnije je nekad letjeti do Napulja i nazad nego otići autobusom do Splita. Kada je riječ o smještaju, tu isto ima opcija da se ne troši mnogo, pa bih rekla da budžet nije neki problem ako si spreman malo žrtvovati komfor. Ja u svakodnevnom životu nisam baš preveliki fan shoppinga, ali zato sve uložim u iskustva.
Možete li nam ispričati neku anegdotu s putovanja? Jeste li imala nekada neko neugodno iskustvo?
Primijetila sam da se u stresnim i problematičnim situacijama vodim onom ‘možda se ovo moralo dogoditi jer me uči nečemu’ i stvarno me jako teško izbacit iz takta. Prvo što mi od anegdota prolazi kroz glavu jedna je nedavna situacija iz Osla. Krenula sam sama na ručak, popila Aperol i odlučila da je vrijeme da pronađem neki dobar dnevni party. U tom trenutku mi se mobitel ugasio pa sam ujedno tražila i mjesto da ga napunim. I tako ja lutam gradom bez plana i programa, i naletim na neki open air house party. Uđem bez problema pored zaštitara, da bih na kraju od uzvanika saznala da je riječ o privatnoj konvenciji za očuvanje Zemlje i pomoć Africi. Kako sam ušla tamo i dalje mi nije jasno, ali sam se partijala s biznismenima i čula zanimljive priče o underwater robotima.