Paula Mihovilović Einfalt, mlada dizajnerica iz Splita, nedavno je ostvarila svoj san i postala dio prestižne modne kuće Alexandera McQueena, jednog od najvećih imena u svijetu mode. Ova talentirana djevojka, koja je kći splitske umjetnice i poduzetnice Olje Vampirice, svoju je karijeru započela u svijetu mode, a njezin je put bio sve osim jednostavan. No, uz nevjerojatnu predanost, rad i hrabrost, Paula je uspjela probiti granice i postati uspješna u jednoj od najvećih prijestolnica mode na svijetu – Londonu.
Priča o Pauli započinje u Splitu, a od malih nogu učila je kako slijediti svoje strasti i biti hrabra u ostvarivanju svojih snova. Uz podršku svoje obitelji, Paula je odabrala modni dizajn kao svoj poziv, iako je bila svjesna svih prepreka koje bi mogla naići na tom putu.
Kao mlada studentica, Paula je zahvaljujući stipendiji Alexandera McQueena imala priliku studirati na jednom od najpoznatijih modnih fakulteta na svijetu, Central Saint Martinsu. Taj prestižni fakultet, koji je iznjedrio mnoge uspješne dizajnere, postao je njezina odskočna daska u svijetu mode. A kako je izgledao njezin put?
Kako ste dobili prestižnu stipendiju Alexandera McQueena, i što vam je to značilo za vašu karijeru?
Pa iskreno, nisam mislila da ću je dobiti! Dobila sam je preko svog fakulteta u prvoj godini studija. Bila sam na užem popisu kandidata za intervju, a žiri od tri osobe, među kojima je bio Kim Jones (kreativni direktor Fendija), izabrao me kao pobjednicu. Iskreno, da nije bilo te stipendije, vjerojatno bih se vratila u Split. Nažalost, deset dana prije nego što su me proglasili pobjednicom, izgubila sam tatu. S tom tragedijom i velikim troškovima njegovog liječenja već sam kasnila s plaćanjem stanarine tri mjeseca. Prvi put u životu, mama i ja nismo znale kako riješiti taj problem. Ali, eto, dogodilo se čudo. Ponekad volim misliti da mi je tata pomogao da dobijem tu stipendiju!
Kako izgleda vaš radni dan u tako velikoj i prestižnoj modnoj firmi?
Uglavnom su dugi sati, od devet ujutro do sedam ili osam navečer – zapravo, gotovo nikad ne radimo samo ono što je predviđeno. To uključuje crtanje, krojenje, pripremu dizajna za proizvodnju i organizaciju. Dosta dizajniranja i dosta šivanja. Mi smo vrlo mali tim dizajnera, mislim da nas je samo četvoro, tako da smo uglavnom potpuno zaposleni.
Kako je izgledalo studirati modni dizajn u Londonu? Koliko je to financijski težak pothvat, pogotovo za mlade osobe iz Hrvatske?
Vrlo teško. Da nije bilo nekoliko stipendija koje sam dobila tijekom studija, nikada ne bih mogla ostati u Londonu, a kamoli doći. London je užasno skup grad, a sada kad radim, 75% moje plaće ide na stanarinu, a ostatak na vlakove i nešto hrane. Plaće su previše male za cijene u Londonu. To znači da često radim dodatne narudžbe za svoj vlastiti brend kako bih pokrila troškove i uspjela nešto uštedjeti.
Postoji li određeno mjesto u Londonu koje vas posebno inspirira?
To bi definitivno bilo moj fakultet, Central Saint Martins. Na svakom koraku vidiš nekog vrlo kreativno odjevenog. To je nevjerojatna kombinacija različitih ljudi i stilova koji me konstantno inspiriraju. Opet bih voljela posjetiti tu školu jer smo svi međusobno veliki izvor inspiracije.
Koja je najveća prednost, a koja mana života u Londonu?
Prednost je što je to glavni centar mode; na svakom koraku ima nešto zanimljivo. Svako ima svoje mjesto tu. Loša strana je da je sve skupo – od stanova do hrane. A osim toga, sve je daleko, pa ako želiš obaviti dva zadatka u danu, moraš biti svjestan da će ti cijeli dan otići na to.
Možete li podijeliti kako izgleda svakodnevni život unutar krugova visoke mode? Je li glamurozan koliko izgleda izvana?
Mislim da nije toliko glamurozno koliko ljudi misle. Sve izgleda ljepše na Instagramu. Činjenica je da su plaće u modnoj industriji vrlo male, a radni sati nehumani. Djelatnici često nisu plaćeni za prekovremeni rad. Puno ljudi u industriji je frustrirano i iživljava se na drugima, pa na kraju dana jedino što možemo kontrolirati je kako izgledamo.
Jeste li se ikad suočili s izazovima ili predrasudama kao mlada dizajnerica na početku karijere?
Ne toliko u Londonu, jer koliko god ja bila “luda”, uvijek ima i “luđih” ljudi. Ali svakako u Splitu. Imala sam sreću što su me mama i tata od početka ohrabrivali da se bavim modom i da odem iz Hrvatske. U početku je bilo teško, jer su svi mislili da sam čudna. Ljudi se nisu željeli družiti sa mnom, bilo ih je sram komunicirati sa mnom. No, kad sam došla u London, procvjetala sam. Sve stvari zbog kojih su me kolege mrzile u Hrvatskoj, ovdje su svi voljeli.
Modni svijet često ima svoju mračnu stranu. Jeste li se ikada susreli s nečim što vas je iznenadilo ili čak razočaralo?
Ljudi u modi znaju biti vrlo lažni i dvolični. Često gledaju samo sebe. Nisu pravi prijatelji, često se ponašaju egoistično, gledajući samo svoju osobnu korist. No, nisu svi takvi. Ima i divnih ljudi, a ovi su samo iznimke s kojima sam se susrela.
Financijski aspekt visoke mode često je nevidljiv javnosti. Možete li otkriti što znači ostvariti profit u ovom kompetitivnom svijetu?
Jako je teško ostvariti profit kao mali brend, jer su troškovi proizvodnje manji kad se proizvodi veći broj komada, ali na početku nikada nećeš proizvoditi stotine komada. To znači da profit neće biti veliki, jer proizvodiš manji broj artikala. Na kraju, tržište je prezasićeno – postoji previše brendova. Svi se bore za istu publiku, i to stvara problem.
Koliko vam je podrška majke pomogla u ostvarivanju vaših snova? Imate li posebnu priču o njezinoj ulozi u vašem putu?
Ne bih mogla bez nje! Ta žena ima nevjerojatan način razmišljanja. Uvijek je tako pozitivna i kad se stvari čine nemogućima, ona uvijek vidi način. Kod nje je sve riješivo. Stalno postojanje rješenja.
Tko ili što vas danas najviše inspirira u stvaranju novih kolekcija?
Moj osobni stil! Sve počinje stylingom. Svaki dan fotografiram svoju modnu kombinaciju i stavljam je u svoj dnevnik. Trenutno imam više od 300 slika svojih outfita koji me na kraju inspiriraju za dizajniranje.
Kakvi su vaši planovi? Postoji li određeni cilj koji biste voljeli ostvariti u karijeri?
Jako bih voljela imati svoj brend, ali nažalost nemam financije za to. Teško je započeti nešto svoje ako nemaš bogatstvo. Ipak, sve je moguće, čak i pokrenuti vlastiti brend s minimalnim sredstvima, ali to zahtijeva puno rada i strpljenja jer se mora graditi od nule.
Imate li savjet za mlade dizajnere koji žele ući u svijet visoke mode?
Nemojte se previše premišljati o svojim radovima. Ne shvaćajte to previše ozbiljno – na kraju dana, to je samo odjeća. Nikad nemojte dopustiti da vas posao izbaci iz takta, vjerovatno hoće, ali trebamo shvatiti da je sve to samo odjeća. Nikad ne odustajte, ovo je vječna borba i često se neće isplatiti sav trud koji ulažemo. Uživajte u svakom trenutku stvaranja i pokušajte pronaći zadovoljstvo u malim stvarima.
