Kad je u to rano subotnje jutro 16. listopada 2007. stigla vijest o tragičnoj prometnoj nesreći na autocesti A3 kod Nove Gradiške, cijela je regija zadržala dah. Na putu iz Skopja prema Zagrebu ugašen je život tada 26-godišnjeg makedonskog slavuja Toše Proeskog. U Makedoniji je taj dan proglašen danom žalosti.
Poznato je kako su preci Toše Proeskog bili Cincari (jedna od najpoznatijih skupina Vlaha ili Aromuna nastanjena na području Srbije, Makedonije i Grčke) čije je pravo prezime bilo Proja. Toše je namjeravao vratiti svoje pravo prezime natrag, ali ga je u tome spriječila tragična smrt.
Od ranoga je djetinjstva pokazivao ljubav prema glazbi. Glazbeni talent naslijedio je od oca Nikole i majke Domenike. Glazbeno obrazovanje dobio je u glazbenoj školi te na skopskoj Muzičkoj akademiji.
Do diplome su mu nedostajala samo dva ispita. Te ispite planirao je položiti na proljeće 2008., a najviše ga je veselio diplomski rad – cjelovečernji klasični koncert.
Na turneje izvan granica Makedonije krenuo je 2002., a godinu dana kasnije dobio je nagradu Majke Tereze za svoje brojne humanitarne nastupe. Kao UNICEF-ov veleposlanik dobre volje pomagao je djeci, a njegova pjesma 'This World' postala je himna te organizacije.
Na Eurosongu 2004. osvojio 14. mjesto
Na hrvatsko tržište probija se 2004. godine, zahvaljujući suradnji s Tonyjem Cetinskim na pjesmi 'Lagala nas mala', a sve popularniji postaje izdavanjem albuma na hrvatskom jeziku 'Dan za nas'.
Imao je velike hitove u duetima s Gocom Tržan, Esmom Redžepovom i Antonijom Šolom, koja je za njega napisala hit 'Srce nije kamen'. Toše je jedini inozemni pjevač koji je osvojio glavnu nagradu Hrvatskog radijskog festivala.
Toše je od oca Nikole naslijedio ljubav prema umjetnosti. Otac je po zanimanju bio klesar i slijedio je svog sina od početka njegove karijere. Njegovu slavu doživljavao je kao nešto najljepše što mu se dogodilo u životu. Nikada nije tvrdio da će Toše dostići vrh, jednostavno je govorio 'ovo je Božje dijete'.
"Kao dijete želio je biti liječnik, ali kasnije je glazba ušla u njegov život", rekao je otac.
Toše je imao snažan odnos s publikom pa je na koncertima uvijek tražio jako svjetlo kako bi je bolje vidio. Tijekom njegova posljednjeg koncerta, koji je održao 5. listopada 2007. u svom rodnom Skoplju, publika je napravila ‘zvjezdano nebo’ svjetlima na mobitelima. Pjevača je to toliko oduševilo da ih je zamolio da to ponovno učine i zamolio ih da nikad ne dozvole da se ‘to nebo ugasi’.
Kantautor, tekstopisac i skladatelj te vlasnik Hit Recorda, Miroslav Rus, za Slobodnu Dalmaciju se prisjetio velikog prijatelja i poslovnog suradnika, za kojeg je između ostalog napisao skladbu “Igra bez granica” koja je dobila i Porina za hit 2008. godine.
'Borio sam se, ali srca tih ljudi ostala su tvrda'
“Tjedan dana prije njegova odlaska mi smo s tom pjesmom bili prvi na svim našim radijskim postajama. Dakle, otišao je kao prvi, ali, nažalost, zbog slabe fleksibilnosti nekih ljudi koji su tada radili oko Porina, nije dobio Porin. Borio sam se iz sve snage da to ne završi tako, ali srca tih ljudi ostala su tvrda. U godini kad je u Hrvatskoj bio nedodirljivo broj jedan otišao je bez Porina za pjevača godine. Ipak, Porin za “Igru bez granica” dodijelili su meni za pjesmu godine, a ja to doživljavam kao naš zajednički uspjeh”, otkrio je Rus.
“U Toši sam dobio prijatelja i izvođača o kakvom svaki autor može samo sanjati. Često sam mu znao reći kad bi me pitao je li dobro otpjevao u studiju: Čovječe, ti bolje pjevaš nego što mi pišemo. Taj je momak netko koga u životu sretneš ili ne sretneš. Moja velika radost i moja velika tuga. Nikada ga neću prežaliti. S obzirom na to da je živio u Skoplju, a bio je popularan u cijeloj bivšoj zemlji, pa i šire, stalna putovanja i snimanja beskrajno su ga udarali. Njegov mir ostao je visoko gore u Kruševu, u koje se na kraju i vratio zauvijek toga tužnog dana”, kazao je Rus.
Tradicionalno, obožavatelji su i uoči ove tužne godišnjice pripremili brojna događanja u spomen na Tošu. Jedni od onih koji godinama njeguju posebnu tradiciju su i maratonci, koji će i ovaj put trčati od Nove Gradiške do Tošina rodnog Kruševa.
Na memorijalni maraton krenuli su jučer, 14. listopada, u 17 sati, sa stadiona NK Sloga u Novoj Gradiški, dok je uoči starta, u 16.15, upriličeno polaganje vijenaca ispred spomenika Toši Proeskom, koji se nalazi u sklopu tamošnje Elektrotehničke i ekonomske škole.
Kao i svake godine, u Zagrebu, u crkvi na Rokovu perivoju, ove će nedjelje, 17. listopada, u 11 sati biti održana svečana misa.
