Lana Opačić (25), kći bivše ministrice i potpredsjednice Vlade Milanke Opačić, nije samo još jedna studentica – ona je primjer kako se balansira između ozbiljnih akademskih ciljeva i uživanja u životu. Nakon završetka prediplomskog u Zagrebu, odlučila je svoju magisterijsku titulu osvojiti u Bordeauxu, na prestižnom sveučilištu koje ne nudi samo obrazovanje, već i nevjerojatne vinske regije i, naravno, najbolje kraosane na svijetu. Za nju život u Francuskoj nikada nije bio samo akademski izazov, već i prilika za upoznavanje različite kulture, istraživanje francuske gastronomije i prilika za odjenuti nešto što je u skladu s ''chic“ francuskim stilom, koji nikada ne izlazi iz mode.
Dok mnogi studenti sanjaju o tome kako uskladiti studije i zabavu, Lana je pronašla savršeni ritam u tom izazovu. U trenucima kada ne piše posljednje stranice diplomskog rada, odlučila je s našim čitateljima podijeliti svoju priču iz Bordeauxa – grada koji je postao njezina pozornica za nove početke, ali i iskušenja na putu do cilja.
Lana Opačić
Kakav je bio studenski život u Bordeauxu?
Studentski život u Bordeauxu bio je vrlo zabavan, dinamičan i ispunjen različitim iskustvima. Smatram da je studentsko razdoblje jedno od najuzbudljivijih u životu, iako je ponekad znalo biti i pomalo monotono, s danima koji su se svodili na rutinu ''dom-fakultet-dom“. Ipak, prevladavali su oni trenuci koji su spontani, puni smijeha i druženja. Ono što sam posebno zavoljela u Bordeauxu jest raznolikost. Tamo studiraju ljudi iz cijelog svijeta i svatko od njih donosi djelić svoje kulture, priče i perspektive. Osim toga, grad nudi brojne prilike za putovanja, od istraživanja predivne vinske regije Bordeauxa do kratkih izleta u Španjolsku, Portugal ili druge dijelove same Francuske. Sve to čini studentski život vrlo bogatim i inspirativnim.
Kakav je općenito studentski život u Francuskoj u odnosu na Hrvatsku? Postoje li velike razlike?
Da, razlike su zaista velike, i u obrazovnom sustavu i u samom pristupu studentskom životu. Francuski sustav mi je osobno puno više odgovarao jer je konkretniji, dinamičniji i usmjeren na primjenu znanja, dok je hrvatski sustav ipak više fokusiran na teoriju i formalnost ocjena, često bez stvarne povezanosti s praksom. Na mom fakultetu u Bordeauxu naglasak je bio na praktičnom radu, radili smo brojne case studije, sudjelovali u radionicama, radili prezentacije i koristili konkretne alate i programe. To mi je pomoglo da stvarno naučim kako nešto primijeniti u praksi, a ne samo kako to zvuči u knjizi. Teorije ima, naravno, ali nije dominantna. Uz to, tamo je studentski život općenito ozbiljniji. Predavanja su duža, sadržajnija i traže puno više angažmana. Ne postoje klasične ocjene kao u Hrvatskoj, koristi se sustav postotaka, a većina predmeta se svodi na prolaz ili pad. Tijekom semestra se skupljaju bodovi kroz različite zadatke, projekte i aktivno sudjelovanje, dok je ispitni dio na kraju nešto kraći. Sustav nagrađuje dosljedan rad i trud kroz cijelu godinu, a ne samo ''štrebanje pred ispit“. Također, izostanci se tamo ne toleriraju, prisutnost je obavezna i očekuje se ozbiljan pristup, što pridodaje osjećaju odgovornosti. Ukratko, sve je strukturirano tako da te pripremi za stvarni svijet rada i zato mi se više sviđa.
Bordeaux
Bordeaux je poznat po vinima. Koje vino biste preporučili? Također, poznata je i po vrhunskoj gastro ponudi. Koji su vam najdraži francuski specijaliteti?
Iskreno, ne bih mogla izdvojiti nijedno vino po imenu jer se u samom gradu najčešće piju lokalna, organska vina i gotovo svaki put isprobavamo nešto drugo. Više smo voljeli bijela vina, a posebno me iznenadila činjenica da su tamo znatno pristupačnija nego u Hrvatskoj. Što se hrane tiče, moram priznati da mi je hrvatska kuhinja nedostajala i da je, po mom mišljenju, neusporediva s francuskom. Iako je Francuska poznata po svojoj bogatoj gastronomskoj tradiciji, osobno nisam doživjela njihovu kuhinju na način koji bi ostavio snažan dojam. Cijene su u većini restorana više nego kod nas, dok je kvaliteta često ispod očekivanja. Imala sam priliku probati kamenice iz zaljeva Arcachon, u vrlo lijepom ambijentu tog mjesta. Bile su svježe i ukusne, te pristupačnije nego u Hrvatskoj, ali to nije jelo koje mi posebno nedostaje. Zanimljivo je da su mnogi moji prijatelji iz drugih zemalja bili oduševljeni jer im je to bilo novo iskustvo, dok sam ih ja već imala priliku probati u Hrvatskoj. Također sam probala i goveđi odrezak na bordoški način, koji je bio fin i kvalitetno pripremljen, ali mi nije ostavio poseban dojam zbog koje bi se izdvojilo od sličnih jela. Canelé de Bordeaux, prepoznatljiv simbol grada, bio je ukusan, no cijena mu je visoka zbog turističke popularnosti. Slično bih rekla i za poznatu juhu od luka, nisam je birala ponovno jer nije ostavila dobar dojam. S druge strane, crème brûlée me zaista oduševio. Nijedna verzija koju sam probala u Hrvatskoj nije mu bila ni blizu, i to je jedan od rijetkih deserata kojeg često naručujem. Francuzi su poznati i po svojoj pekarskoj tradiciji, croissant, pain au chocolat, baguette i brojni drugi proizvodi bili su dio moje svakodnevice i iznimno su kvalitetni. Također, raznolikost sireva koju nude je impresivna i predstavlja važan dio njihove gastronomske kulture.
Vinarija u Saint-Emilionu
Riječ je o gradu koji je sjajna početna točka za istraživanje Francuske. Koje su vaše omiljene destinacije u Francuskoj koje ste već posjetila, a koje biste voljeli istražiti?
Imala sam priliku posjetiti mnogo toga. Na početku smo se fokusirali na lokacije unutar same regije Nouvelle-Aquitaine, iako je to ponekad bilo izazovno zbog neimanja osobnog automobila. Posjetili smo Saint-Émilion i Libourne, mjesta poznata po vinarijama i vinogradima, zatim Arcachon gdje smo isprobali čuvene kamenice, kao i Cap-Ferret s prepoznatljivom pješčanom dinom. Bili smo i u manjim mjestima poput Bazasa, Mazèresa i Langona, koja odišu lokalnim duhom. Pariz bih svakako izdvojila kao najljepši grad koji sam do sada vidjela u Francuskoj. Zahvaljujući brzom vlaku, vrlo je lako dostupan iz Bordeauxa pa smo ga posjećivali gotovo jednom mjesečno. Grad ima predivnu arhitekturu i dinamičnu atmosferu pa je zbog toga trenutačno moj osobni favorit. Jedno od posebnijih iskustava bio je i posjet dvorcu Mont-Saint-Michel, sama lokacija ostavila je vrlo snažan dojam. Također, gradovi poput Toulousea su mi bili simpatični i ugodni za kraće izlete. Nažalost, još nisam imala priliku posjetiti jug Francuske, poput Marseillea ili Montpelliera, zbog fakultetskih obaveza, ali svakako bih to voljela nadoknaditi u skorijoj budućnosti.
Jeste li putovali često dok ste bili u Bordeauxu? Koje su vaše najdraže europske destinacije koje ste posjetili do sada? Ili možda svjetske?
Kada su mi obaveze na fakultetu to dopuštale, trudila sam se putovati i izvan Francuske. Sama povezanost iz Bordeauxa s ostatkom Europe je znatno bolja i povoljnija nego iz Hrvatske pa je samim time bilo lakše i organizirati kraća putovanja. Moglo bi se reći da sam putovala relativno često. Jedno od najljepših putovanja bilo je u Bilbao i San Sebastian. Ta mjesta su blizu Bordeauxa, nisu previše turistički razvijena, a nude predivan ambijent, odličnu hranu i cijene koje su, u usporedbi s Hrvatskom, izuzetno pristupačne. Nakon putovanja u Španjolsku, izdvojila bih i Cipar koji je vrlo topao, ugodan i izrazito pristupačan. Oduševio me na više razina i sigurno ću mu se vratiti opet čim budem imala priliku. Kao veliki ljubitelj tulipana, jako me se dojmio posjet nizozemskim selima u razdoblju kada su vrtovi bili puni cvjetova. To je bilo jedno posebno iskustvo. U Belgiji mi je najviše ostao u sjećanju Antwerpen, dok je u Nizozemskoj Rotterdam ostavio snažan dojam zbog svoje moderne arhitekture, koja me posebno privlači. Na popisu mojih najdražih destinacija svakako je i Malta, topla, slikovita i kulturno bogata, ali i znatno skuplja u odnosu na druge zemlje koje sam posjetila. Unatoč tome, vjerujem da je vrijedi posjetiti.
Restoran u Bordeauxu
Je li vam bilo teško naviknuti se na francuske običaje i način života? Postoji li nešto što vas je posebno iznenadilo?
Ne bih rekla da je teško naviknuti se na francuski način života i njihove svakodnevne običaje. Vjerujem da je većina toga stvar navike, a ona se s vremenom prirodno razvije. Ono što mi je u početku bio najveći kulturološki šok svakako su bili prosvjedi. Iako je poznato da su Francuzi skloni izlasku na ulice, tek kada ovdje živiš shvatiš koliko su ti prosvjedi zapravo učestali i intenzivni. Nerijetko se događa da blokiraju cijeli grad i paraliziraju javni prijevoz, što zna izazvati poteškoće u mojoj svakodnevici. Većina njih je mirno organizirana, ali bilo je i slučajeva kada su prosvjedi završili materijalnim oštećenjima. Kada su najavljeni, najbolje je ostati kod kuće i izbjeći centar grada. Još jedan zanimljiv detalj koji me u početku iznenadio bio je način pozdravljanja. Dok se kod nas uobičajeno rukuje, ovdje se ljudi pozdravljaju poljupcima u oba obraza, čak i kad se prvi put susretnete. U početku mi je to bilo prilično neobično, ali s vremenom mi je postalo simpatično i danas mi je taj način pozdrava potpuno prirodan. Također, treba se naviknuti i na dvokratno radno vrijeme restorana i kafića, slično kao u Italiji. U početku mi je to stvaralo probleme jer često nisam znala kada što radi, ali s vremenom sam naučila raspored i bez problema sam se prilagođavala njihovom ritmu dana.
Dvorac Mont-Saint-Michele
Francuska je država mode i stila. Kako biste opisali francuski modni stil i što najviše volite nositi?
Francuska se s razlogom smatra državom mode i stila. Primijetila sam da su tamo ljudi puno otvoreniji prema modi i da se ne boje izražavati kroz odjeću. Na ulicama se mogu vidjeti vrlo raznolike modne kombinacije koje uključuju i klasiku i potpuno nekonvencionalne stilove, no sve djeluje prirodno i autentično. Moda je dio svakodnevice, ali ne tako da mora biti upadljiva, više je riječ o osobnom izrazu i stavu. Osobno preferiram jednostavniji i moderniji izgled, naginjem više klasičnim krojevima, neutralnim bojama i odjeći bez uzoraka. Najdraži odjevni komad mi je kombinezon jer je praktičan, udoban, ali i dovoljno elegantan. Više volim laganije i udobnije materijale nego, primjerice traperice, koje mi često djeluju previše kruto za svakodnevno nošenje. Zanimljivo mi je i kako se odnos prema brendovima razlikuje. U Hrvatskoj se često daje naglasak na to da se marka jasno vidi, da na majici, velikim slovima piše ''Hugo boss“ ili nešto slično. Tamo je situacija potpuno drukčija. Ljudi nose vrlo skupe komade, ali to na prvi pogled često uopće nije primjetno. Nije im važno da se marka ističe, veću pažnje posvećuju kroju, kvaliteti i načinu na koji nešto izgleda na njima, nego samoj etiketi. Francuski stil bih zato opisala kao nenametljiv, samouvjeren i osoban, i upravo zato vrlo inspirativan.
Poznata je i po svom "Joie de vivre" – radosti života. Kako je taj francuski pristup životu utjecao na vašu svakodnevicu?
Iskreno, prije ovog pitanja nisam bila svjesna da se Francuska često povezuje s pojmom ''Joie de vivre“, odnosno s posebnom životnom radošću. Na temelju vlastitog iskustva, ne bih nužno rekla da je to nešto što se osjeti u svakodnevici. Francuzi su, barem u regiji u kojoj sam živjela, nešto zatvoreniji i rezerviraniji u odnosu na strance nego što smo to mi u Hrvatskoj. Upravo zbog toga mi njihovo ponašanje nije ostavljalo dojam posebno izražene topline ili životne vedrine. Ipak, ono u čemu se ta ''radost života“ možda ipak može prepoznati je njihov odnos prema hrani i druženjima, vole dugo sjediti za stolom, uživati u jelima i razgovorima, i nikuda ne žure. U tom segmentu svakako dijelimo sličan pristup kao i u Hrvatskoj, da je uživanje u malim svakodnevnim stvarima važno.
Kamenice u Cap-Ferretu
Biste li voljeli da neki modni hit iz Francuske postane popularan u Hrvatskoj? Ili možda obrnuto...
U Francuskoj mi se jako dopao trend ''effortless chic“, minimalistički, ali pažljivo usklađen stil koji izgleda kao da osoba nije previše razmišljala o odjevnoj kombinaciji, a zapravo se sve savršeno uklapa. Naglasak je često na kvalitetnim, bezvremenskim komadima, prirodnim materijalima i neutralnim bojama. Voljela bih da se taj pristup više proširi u Hrvatskoj, jer mislim da kod nas još uvijek često dominira izraženiji, ponekad pretjeran stil odijevanja. S druge strane, iz Hrvatske bih voljela da se u Francuskoj proširi opušteniji, ''sportski elegantan“ stil koji se često viđa u urbanim sredinama poput Zagreba. Kombinacija trenirki, tenisica i modernih dodataka koji čine dnevni look udobnim, ali i trendi. Francuzi su nešto suzdržaniji kada je riječ o sportskoj odjeći u svakodnevnim situacijama pa mislim da bi im malo hrvatske ležernosti dobro došlo.
Što vam je najviše nedostajalo iz Hrvatske, a što ste tamo pronašli kao svoj novi "dom"?
Iz Hrvatske mi je najviše nedostajao osjećaj domaće topline, dugi razgovori uz kavu, opuštenost u komunikaciji, poznata lica i okusi naše kuhinje koji bude nostalgiju. Nedostajala mi je blizina obitelji, prijatelja i onaj specifični osjećaj pripadnosti koji se teško može nadomjestiti životom negdje drugdje. Ipak, u Francuskoj sam naučila cijeniti otvorenost ljudi, drugačiji način razmišljanja i svakodnevicu koja me potaknula da postanem samostalnija. Cijene su povoljnije, klubovi i izlasci su bili bolji nego u Hrvatskoj, a način života je drugačiji, ljudi su opušteniji i otvoreniji. Već sam se na mnoge stvari bila priviknula, ušla u svoju rutinu, sada puno bolje razumijem način života ovdje i osjećam se sigurnije u svakodnevnim situacijama. S vremenom sam prihvatila da ''dom“ ne mora biti samo jedno mjesto, već osjećaj koji si sama gradim gdje god živjela.
POGLEDAJTE VIDEO: Hrvatska destinacija hit i u predsezoni. Vicent iz Kine: 'Na listi mi je putovanja'
