Tvrdi da se osjeća puno bolje i da je iznenađen koliko se ljudi brinulo za njegovo zdravstveno stanje dok je ležao u bolnici.
''Dirnulo me kad sam počeo čitati silne poruke, kad su me počeli nazivati dragi ljudi. Mislio sam da sam out, da su me svi zaboravili, a sad mogu samo zahvaliti ljudima koji su se molili za mene, pojedinačno ili na misama. I to svima koji su osjetili potrebu pomisliti ili reći: 'Kićo, drž' se, uz tebe smo.' Zaista me iznenadilo koliko ima ljudi koji mi žele dobro'', rekao je Kićo za Večernji list.
Iako se nakon liječenja osjeća puno bolje, još uvijek se vrlo lako umara. Dva je tjedna bio u intenzivnoj jedinici neurokirurgije KBC-a Zagreb, a što se tamo događalo otkrio je za Večernji list.
arti-201102020133006 ''Jedanaest su se sati liječnici borili za moj život. Nitko nije mogao znati hoće li se i izboriti, a nakon što je, srećom, sve završilo dobro, prebacili su me na odjel intenzivne njege. Sad sam na kućnoj njezi, sa sinom idem na terapije. Relativno sam dobro, nisam za duge šetnje ili priče, sve me još umara. Organizam mi je u šoku, no razlika u ta dva tjedna mog liječenja je velika. U pozitivnom smislu'', rekao je.
Za bolničko osoblje ima samo riječi hvale.
''Ekipa je bila sjajna, kakva se mogla samo poželjeti, više nego fantastično osoblje, od prve do zadnje medicinske sestre te liječnika. Da mogu, svima bih im dao medalje'', kaže i priznaje da bi se želio vratiti u bolnicu, no samo zapjevati odličnom osoblju.
Kićo jedva čeka oporavak i povratak na pozornicu.
Prethodni članci:
arti-201102020133006