Jacques Houdek na Facebooku je objavio snimku na kojoj Roko Blažević svira pjesmu "Krila" s kojom nas je prošle godine predstavljao na Eurosongu. U podužem postu uz video osvrnuo se na svoj odnos s Rokom te prozvao klanove koji, kako tvrdi, "drmaju" hrvatskom glazbenom scenom.
"Jeste li znali da je Roko Blažević za pjesmu “KRILA” sam odsvirao - snimio klavir? Naletio sam na ovaj kratki video iz studija, naš pijanist Rokolo u kreativnom zanosu! On je zaista čudesno talentiran, iskonski glazbenik, fenomenalan je vokalist. Ali, ipak, u današnje vrijeme, dok se po raznoraznim tv i radiopostajama puštaju “raznorazni”, teško do nekog svog realnog prostora dolaze novi klinci kao što je Roko", započeo je glazbenik.
"Sa svih strana nas nažalost bombardiraju “protektirani”, “nečiji”... Redovito su to pripadnici “elitnih” klanova koji drmaju scenom, doslovno dirigiraju što će se promovirati, puštati, emitirati... Istovremeno, iste te ekipe svaku potencijalnu “prijetnju” izvana pokušavaju eliminirati. Nažalost, često u tome i uspijevaju. Eh, sada bi mnogi mogli reći - pa i Roko je “tvoj”, pa i ti njega “guraš”... Istina, da, samo s jednom velikom razlikom; ja nisam nikada pripadao ni jednom klanu, to znaju svi koji me prate. Ja sam uvijek bio sam, sa svojim malim, ali vrijednim, kreativnim i nadasve poštenim i stručnim timom".
"Za Roka želim doista najviše, najbolje, no vjerujte - mogu ja danas biti Jacques Houdek koliko hoću, nikada neću imati utjecaj koji imaju spomenuti klanovi. Naprosto su prejaki. Cijeli moj glazbeni put, na kojemu sam zahvalan jer je bio i ostao MOJ, satkan je isključivo od ljubavi prema glazbi. Strategija je nekako uvijek kod mene ostala po strani... da ne spominjem da ona neka klasična estradna “slizavanja” naprosto nisu u mojoj prirodi. Uvijek sam bio i previše svoj, samostalan, neovisan. Puno me je to koštalo, no ne žalim, nikada ni nisam želio biti pod nečijom čizmom. Smatrao sam i smatram da kvaliteta uvijek nađe svoj put do publike kojoj je namijenjena! "Borio" sam se talentom, pjesmom, nikada novcem, poznanstvima, razmjenama... i nikad, baš nikad nisam posustao u svojim načelima", nastavio je.
"Roku, kao i mnogim drugim istinskim mladim talentima želim svu sreću, da pronađu svoj put u ovoj čudnoj glazbeno - estradnoj šumi punoj zvijeri koje vrebaju sa svih strana. Kažu stariji kolege da je uvijek bilo tako. Valjda je tako, nemam razloga ne vjerovati im... No, ja ipak mislim da je danas, unatoč svim platformama, daleko teže mladim talentima napraviti nešto, izgraditi karijeru. Mojoj generaciji, prije skoro 20 godina bilo je daleko bolje, naprosto je vibra bila zdravija i mogao si kao neafirmiran izvođač pronaći neki medijski prostor za sebe i put do tv i radiopostaja, bez da za tebe neki moćnik mora urgirati, podmazivati... i slično. Bilo je važno da imaš ono nešto, da se na neki način izdvajaš - otvarala su se vrata. Danas je pak sve "formatirano, izmišljava se topla voda pa je i nama, odavno afirmiranim izvođačima, jako teško plasirati novu pjesmu ponekad... Vjerujte mi! Dakle, naposljetku, ZAKLJUČAK; i mladima i nama stari(ji)ma preostaje samo da i dalje stvaramo, u najboljoj vjeri, za sve vas, a na vama, slušateljima, na vama je da nas “nosite”... Publika je oduvijek imala zadnju riječ. Tu čak ni moćnici ništa ne mogu. Što mogu? Lažnim top ljestvicama i dodjelama nagrada po principu "ti meni / ja tebi" učiniti da se vama neka pjesma svidi? E, to ne mogu", zaključio je Jacques.
